X

Kino emancipacije, peti dio – “Dva tjedna u drugom gradu”

srijeda, 25.05.2016, 20:00 @ MaMa

Godina je 1962, doba kasne klasike u Hollywoodu je na zalasku – već tri godine ima kako je novi val zauvijek promijenio tok povijesti filma – a s njime i doba widescreena, mjuzikla, blještavog tehnikolora i star-sistema. Ima li bolje osobe da se oprosti s tom dekadentnom erom Hollywooda od Vincentea Minnellija, čije je ime u naslovu barem jedne knjige o “smrti klasičnoga filma” i slavljenoga u Cahiers du cinema kao redatelja koji snove pretvara u materiju?

Otac modernoga mjuzikla ostao je s vremenom ipak čovjek u sjeni, vezan isključivo za jedan studio (MGM), nikad naširoko slavljen kao kanonski Autor, kako se to dogodilo s njegovim suvremenicima Fordom, Hawksom, Walshom, pa čak i Wylerom ili Wilderom. No Minnellijeve mjuzikle svi znaju – Srest ćemo se u St. Louisu, Priče s Broadwaya, Amerikanac u Parizu, Diži zavjesu, Gigi. (Filmofili pak ističu melodrame Neki su dotrčali, Čaj i simpatija, Žudnja za životom, Grad iluzija, Kuća na brijegu i Dva tjedna u drugom gradu.) Ante Peterlić istaknuo je, kao temelje Minnellijeva stila, funkcionalno i spektakularno korištenje tehnikolora, ekspresivno baratanje vedrim ugođajima nedjeljivih osnovnih boja (crvena, žuta, plava), inovativnost u inkorporaciji koreografije u prizore, vizualnu rafiniranost. Vatromet boja, glazbe, plesa i widescreena čini Minnellija vrhunskim redateljskim primjerom klasične mizanscene 1950-ih.

Minnellijev kasni film Dva tjedna u drugom gradu (1962) u widescreenu predočava priču o pravljenju filma (američki producent u Rimu) te je stoga idealan parnjak filmu koji ćemo prikazati u lipnju – Godardovu Preziru (1963) – da bi se razvidno objasnio prijelom koji se u filmskoj stilistici dogodio oko 1960. Ova dva filma uz narativnu okosnicu – snimanje filma u internacionalnoj produkciji – dijele i mnoge motivske sklopove (igre moći i žudnju koja vodi prema tragičnom kraju). Ipak, oni ne mogu biti različitiji. Razlike koje postoje među njima svakako je moguće uobličiti kao posljedicu jaza koji se otvara između klasičnog i modernističkog filma ili holivudskog narativnog i europskog art filma. No, u njihovoj pozadini leži dublje estetičko pitanje koje je moguće povezati s načinom poimanja mizanscene u svakom od ovih filmova i, kako sugerira Adrian Martin, u filmu kao mediju tijekom čitave njegove povijesti. Što se promijenilo između 1962. i 1963., tijekom samo jedne godine koja dijeli Minnellijev i Godardov film, i tako presudno obilježilo razvoj mizanscene i načina na koji razmišljamo o njoj? Odgovor ćemo pokušati dati na posljednjim dvama susretima prvog ciklusa Kina emancipacije.

louboutin pas cher louboutin pas cher louboutin pas cher louboutin pas cher louboutin pas cher peuterey outlet peuterey outlet peuterey outlet peuterey outlet peuterey outlet peuterey outlet moncler outlet woolrich outlet woolrich outlet online woolrich outlet bologna lancel pas cher slancel pas cher lancel pas cher lancel pas cher lancel pas cher lancel pas cher hogan outlet online hogan outlet online hogan outlet online hogan outlet online hogan outlet online kate spade outlet coach outlet michael kors outlet