X

Kino emancipacije

Kino emancipacije, II. ciklus (5): Philadelphijska priča

26.1.2017., 20.00.h @ MaMa

Tracy Lord, imućna nasljednica, izbaci supruga Dextera Havena iz kuće vrlo brzo nakon vjenčanja. Par godina kasnije Dexter dolazi u obiteljsku vilu Lordovih dan prije Tracyjina vjenčanja s Georgeom Kittredgeom u pratnji novinara i fotografkinje koji trebaju izvijestiti o vjenčanju za časopis Spy. Dexter namjerava spriječiti vjenčanje, dok obitelj Lord potresaju vijesti o ljubavnoj aferi Tracyina oca.
 

Između 1932. i 1979., George Cukor i Katharine Hepburn snimili su zajedno deset filmova, sklapajući tako jedno od najdužih filmskih partnerstava i prijateljstava u Hollywoodu. Cukor je znao postaviti Hepburn u prirodne situacije stvarajući pritom utemeljenu, nijansiranu i kompleksnu sliku: Evo što je rekao o suradnji s njom u Philadelphijskoj priči: “Jednom ili dvaput sam se porječkao s Katharine Hepburn. Željela je zaplakati u posljednjoj sceni. Ranije je već plakala u dramama i, s izuzetkom Alice Adams (George Stevens, 1935), uvijek je plakala u filmovima. Rekao sam joj: ‘Mislim da ovaj put nećemo dopustiti da plačeš.’ Rezultat je bila puno snažnija scena. Bila je savršena kao Tracy Lord. Arogantna, ali jednostavna. Teška, ali ranjiva. Nije se brinula o tome što ljudi misle o njoj, morali su je prihvatiti onakvu kakva je ili zaboraviti na nju. Filmska građa određuje tempo glume. On nije mogao biti prebrz. Za te je ljude [glumce u screwball komedijama] razgovor – umjetnost.”
 

Verbalno nadmudrivanje samo je jedno od standardnih narativnih i stilskih obilježja screwballa, odnosno podžanra komedije ponovnog vjenčana, koje Philadelphijska priča uprizoruje i razvija: u ovom filmu ponovno ćemo zateći nastanak ljubavnog para (opet Hepburn i Grant), njihov odnos zasnovan na dijalektici međusobne privlačnosti i antagonizma, kušnju i, konačno, pomirenje u pastoralnom ambijentu.