Charles Pike (Henry Fonda) i Jean Harrington (Barbara Stanwyck) susreću se na brodu. On je mladi bogataš koji se vraća kući nakon dugog izbivanja zbog proučavanja zmija u amazonskoj prašumi. Ona je prekaljena pustolovka. Njih dvoje se zaljubljuju, ali ih nesporazum rastavlja. Kako bi vratila njegovu naklonost, Jean se predstavlja kao aristokratkinja Eve te se, u pratnji oca, zaputi na ladanje Pikeovih u Connecticutu.
Da, Connecticutu. Kao i u Strašnoj istini, Adamovom rebru i Bringing up Baby, najsjajnijim izdancima screwballa, Connecticut je locus amoenus u kojem će se naši junaci ponovno sastati, pronaći i, kako samo ime kaže, emocionalno povezati. To je tek jedno od općih mjesta po kojima se Lady Eve upisuje u podžanr komedije ponovnog vjenčanja, suvremenog nasljednika šekspirovske romanse.
Naslov filma upućuje da se radi o jednoj varijaciji teme izgona iz raja. To je pružilo savršenu priliku da žanr ostvari svoje emancipacijske potencijale. U ovoj priči Eva dominira nad Adamom sve dok osjećaji ne poremete njene moralno sumnjive nakane. U borbi spolova ona suvereno pobjeđuje sve dok shvati da se zapravo ne želi boriti.
Lady Eve se nalazi u Kongresnoj knjižnici Sjedinjenih Američkih Država jer je “kulturno, povijesno i estetski značajan”. A mi ga gledamo jer je za umrijet od smijeha.
