Grupa 22 i Multimedijalni institut pozivaju vas na predavanje

Nik Theodore: Urbanizacija neoliberalizma

Nik Theodore govorit će o razlozima zašto je neoliberalizam preživio krizu 2008. godine, kako se on rekonstituira kroz procese u gradovima i što su pretpostavke kojih društveni pokreti i politički projekti moraju biti svjesni ako žele pružiti otpor tim procesima.

Polazeći od zajedničkih radova Neila Brennera, Jamija Pecka i Nika Theodorea, ovo predavanje će razmatrati u kojoj mjeri su gradovi poprimili središnji značaj za reprodukciju, mutaciju i kontinuirano rekonstituiranje neoliberalizma tijekom posljednja dva desetljeća.

Gradovi danas funkcioniraju unutar vrlo neizvjesnog ekonomskog okruženja koje karakterizira fiskalna nestabilnost, spekulativno kretanje financijskog kapitala i sve intenzivnija konkurencija među gradovima. Došlo je do izrazite urbanizacije neoliberalizma jer su gradovi postali strateškim metama za sve širi spektar neoliberalnih policy eksperimenata, institucionalnih inovacija i političko-ideoloških projekata: od marketinškog pozicioniranja gradova, otvaranja poduzetničkih zona, nadmetanja poreznim olakšicama, privatnih projekata urbanog razvoja, privatno-javnih partnerstava, preko socijalnih politika workfare-a i novih strategija socijalne kontrole, discipline i nadzora, pa sve do niza institucionalnih transformacija unutar lokalne javne uprave.

Pod tim uvjetima gradovi su postali inkubatori političkih i ideoloških strategija kojima se održava dominacija neoliberalizma. Ali gradovi su i bitna mjesta otpora vladavini tržišta.

Nik Theodore je profesor urbanog planiranja i urbanih politika na Sveučilištu Illinois u Chicagu. Urednik je časopisa Antipode: A Radical Journal of Goegraphy. Urednik je i autor brojnih knjiga i članaka, najčešće u suradnji s Neilom Brennerom i Jamijem Peckom, između ostalog: Spaces of Neoliberalism: Urban Restructuring in North America and Western Europe, Variegated Capitalisms i Afterlives of Neliberalism.

Predavanje Nika Theodorea prvo je u seriji predavanja “Program kapitalističkog grada” koja preispituje ulogu grada, organizacije života u njemu i urbanih politika u reprodukciji suvremenog kapitalizma i izazovima pred koje to stavlja antisistemske pokrete koji svoje ishodište nalaze na terenu grada.

Predavanje organiziraju Grupa 22 i Multimedijalni institut.

Pred zagrebačko gostovanje Nika Theodorea u MaMi Pravo na grad donosi tekst Zagrobni životi neoliberalizma koji je nastao u suradnji s Neilom Brennerom i Jamijem Peckom o razlozima ustrajnosti neoliberalizma nakon krize 2008. godine.
 

Zagrobni životi neoliberalizma

„Smrt“ neoliberalizma?

U najrazličitijim političkim i intelektualnim krugovima slom Wall Streeta 2008. uglavnom se tumačio kao događaj koji je označio slom neoliberalizma. U kontekstu onoga što će se ubrzo pretvoriti u globalnu ekonomsku krizu, komentatori lijevog i desnog spektra požurili su obznaniti kraj neoliberalističkog stiska u kojem su se gušile ekonomska i socijalna politika. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy je, na primjer, nastojao razuvjeriti sve tjeskobniju javnost izjavama kako „određena ideja globalizacije umire s krajem financijskog kapitalizma“, došavši do naizgled jednoznačnog ideološkog zaključka: „Samoregulacija, kojom su se rješavali svi problemi, stvar je prošlosti. Laissez-faire je stvar prošlosti. Jednako heretično rasploženje moglo se susresti i u Beču, jednom od simboličnih zavičaja neoliberalističkog idejnog projekta, gdje se nekadašnji austrijski federalni kancelar Alfred Gusenbauer nadovezao na sve prisutniju interpretaciju da je „pad Wall Streeta za neoliberalizam ono što je pad Berlinskog zida bio za komunizam.“ Zanimljivo je da je samo nekoliko dana ranije radikalna društvena komentatorica Naomi Klein argumentirala na sličan način pred publikom Sveučilišta u Chicagu, gdje se održavala manifestacija protiv osnivanja istraživačkog instituta koji je trebao koštati više milijuna američkih dolara i biti imenovan po neoliberalnom ekonomistu Miltonu Friedmanu. Klein je ustvrdila kako bi financijska kriza „trebala biti za friedmanizam ono što je pad Berlinskog zida bio za autoritarizam: osuda jedne ideologije.“ U međuvremenu je u intervjuu za BBC uvaženi ljevičarski povjesničar Eric Hobsbawm istaknuo kako je „to dramatski ekvivalent, da tako kažemo, raspada Sovjetskog Saveza. Sada znamo da je to razdoblje završilo. [No] ne znamo što će uslijediti.“ Naposljetku, otprilike je u isto vrijeme nekadašnji glavni ekonomist Svjetske banke i kritičar globalizacije Joseph Stiglitz iznio gotovo identičnu tvrdnju:
 

Svijet nije bio naklonjen neoliberalizmu, toj šarolikom skupu ideja zasnovanom na fundamentalističkoj predodžbi da se tržišta sama korigiraju, da učinkovito raspodjeljuju sredstva i pošteno služe javnom interesu. Upravo je taj tržišni fundamentalizam postavio temelje za thatcherizam, reaganomiju i takozvani „Washingtonski konsenzus“ u prilog privatizaciji, liberalizaciji i neovisnim središnjim bankama koje su se jednodušno usredotočile na inflaciju […]. Neoliberalni tržišni fundamentalizam oduvijek je bio politička doktrina koja je služila određenim interesima. Ekonomska teorija nikada ga nije podržavala. A sada je već jasno da ga nije podržavalo ni povijesno iskustvo. Naučimo li tu lekciju, to bi mogao biti tračak svjetla u oblaku koji se nadvio nad globalnu ekonomiju.

Cijeli članak pročitajte ovdje.

više