“In developing LISP our first goal is to describe a language which is as powerful as possible from the point of view of the programmer.”
Većina programera prvi se puta susreće s Lispom preko nekog od brojnih citata i aforizama u kojima se, ponekad i preko mjere, ističu ljepota, elegancija i moć jezika. Tako se, primjerice, razumijevanje Lispa naziva prosvjetljenjem; tvrdi se da iskustvo programiranja u Lispu čini programera boljim, čak i ako nikad u životu ne bude koristio Lisp. Jeziku se, doduše u šali, pripisuju mistična svojstva; bog (ili bogovi) svijet su napisali u Lispu, a Lisp zajednica se opisuje kao kult.
Odluči li programer proučiti Lisp, zacijelo će zaključiti da je Lisp začuđujuće moćan, ali jednako tako začuđujuće jednostavan programski jezik. Moć je manje upitna; želi li dizajner jezika stvoriti moćan jezik, uloži li dovoljno vremena i napora, teško da neće i uspjeti. Jednostavnost je čudna; ona ostavlja dojam da je Lisp otkriven, a ne stvoren. Sličan su dojam imali i članovi artificial intelligence projekta na američkom MIT-ju koji su razvili Lisp, zamišljen kao moćan, ali praktičan i vrlo složen jezik. Suprotno onome što bi se moglo očekivati, Lisp je tijekom razvoja postajao sve jednostavniji. Tek kad je glavni dizajner John McCarthy napisao članak kojim je Lisp predstavljen javnosti, članovi projekta prepoznali su Lisp kao “predmet ljepote” i sam vrijedan proučavanja.
Narednih desetljeća neki članovi Lisp zajednice pokušali su jezik učiniti još općenitijim, moćnijim, jednostavnijim i korektnijim opisom načina na koji programeri raz mišljaju. Drugi, brojniji pokušaji unapređenja potaknuti su željom da se jezik učini efikasnijim, praktičnijim, popularnijim, možda čak i profitabilnijim. Čak i kad su radili kompromise, dizajneri su nastojali identificirati, zadržati, možda i unaprijediti bitne kvalitete jezika. Lisp je utjecao na druge programske jezike. U manjoj mjeri, i drugi programski jezici utjecali su na Lisp. Različiti motivi, priori teti i rješenja doveli su do raspada i fragmentacije zajednice i razvoja brojnih, znatno različitih dijalekata i zajednica okupljenih oko dijalekata.
U uvjetima fragmentacije zajednice i postojanja brojnih tumačenja osnovnih ideja, onaj tko želi razumjeti Lisp teško može izbjeći povijesni pristup; upoznavanje s idejama u obliku koji su imale kad su nastajale. Najzanimljiviji period pri tome je, u pravilu, onaj najraniji. Ova knjiga pokušava izložiti nastajanje i razvoj glavnih ideja Lispa tijekom prvih nekoliko godina u kojima je John McCarthy vodio razvoj jezika.
Pokušaja sistematičnog izlaganja glavnih ideja Lispa u ranom periodu već je bilo. Sam je McCarthy održao nekoliko predavanja i napisao nekoliko članaka o toj temi. Ranu povijest Lispa daleko je najviše istraživao Herbert Stoyan. Osim Stoyanove knjige LISP, Anwendungsgebiete, Grundbegriffe, Geschichte iz 1980., izdane samo na njemačkom jeziku i danas teško dostupne, svi radovi o povijesti Lispa pisani su u obliku za čije je razumijevanje potrebna već dobra upućenost u Lisp. Ova knjiga pisana je tako da bude razumljiva svakom programeru s malo iskustva u bilo kojem programskom jeziku.
Tijekom pisanja knjige autor je održao nekoliko desetaka izlaganja u Hacklabu Mama u Zagrebu. Diskusije s članovima Hacklaba u velikoj su mjeri utjecale na sadržaj i oblik knjige.
Kazimir Majorinc
Tiskano izdanje knjige se može preuzeti u MaMi.
