Urednik Antologije Višeslav Laboš koristi sveobuhvatni pojam elektroakustičke glazbe koji ovdje uključuje konkretnu glazbu, elektroničku, sintetsku, računalnu, kao i djela za akustičke instrumente i vrpcu, a vremenski okvir definira nastankom skladbi od 1956. do 1984. godine. Unutar uzetog okvira, urednički koncept i način odabira djela uvrštenih u Antologiju vođen je načelom uključivanja prve elektroakustičke skladbe pojedinog autora, ali i onih izuzetno značajnih, kako za pojedini skladateljski opus tako i za povijest hrvatske elektroakustičke glazbe. To ne znači da pojedina prva djela nemaju i umjetničku vrijednost, nego se želi naglasiti da kod njih umjetničko vrednovanje nije bio prvenstveni kriterij odabira. Prvi rad pojedinog skladatelja u novom mediju znači početak istraživanja i upoznavanje s novim zvukovnim jezikom, njegovim načelima i mogućnostima, zbog čega se često ne radi o najuspjelijim djelima autora unutar određenog medija izražavanja, a čime bi se ovakav urednički koncept na prvi pogled moglo shvatiti kao medvjeđu uslugu predstavljenim skladateljima. No, ovakvim je konceptom urednik imao namjeru predstaviti između ostalog i prve pokušaje i odgovore domaće akademske glazbene zajednice na pojavu elektroakustičke glazbe i tadašnje nove tendencije. Upravo se ta ideja dade iščitati i iz naslova izdanja: U potrazi za novim zvukom. Zato su kao polazište za ovu Antologiju važnije činjenice da je Malec već sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća djelovao u Parizu u jednom od prvih elektroničkih studija, kao i da je Sakačev Svemirski pejzaž prvo elektroakustičko djelo realizirano u Hrvatskoj, a do danas je ostalo neobjavljeno, kao uostalom i većina djela na ovom dvostrukom disku.
U poetičkom i u kompozicijsko-tehničkom smislu, skladatelji i djela uvrštena u Antologiju ne čine homogenu cjelinu, niti ima razloga tražiti kakvu stilsku homogenost, ali ih povezuju pionirsko bavljenje elektroakustičkom glazbom, međunarodno djelovanje i odmak od svojevrsnog umjetničkog tradicionalizma prisutnog u tadašnjoj institucionalnoj i akademskoj glazbenoj zajednici. To se prije svega odnosi na najraniji period kada u Hrvatskoj nije postojao elektronički studio, pa su ovdje zastupljeni skladatelji mahom svojevrsni imigranti koji su školovanje i djelovanje nastavljali u inozemstvu prateći tadašnja svjetska glazbena zbivanja. Također, njihov je interes i bavljenje elektroakustičkom glazbom važno i u umjetničkom odnosno poetičkom smislu kao svojevrsna reakcija na već spomenuti konzervativizam, a koji je rezultat i dotadašnje ideologije nacionalnog smjera u glazbi. Tako su za ponajveći doprinos razvoju i napretku na ovom polju zaslužni pojedinci koji su svoja tadašnja elektroakustička djela realizirali mimo mainstream akademske zajednice, isprva u međunarodnim studijima, zatim u skromnim uvjetima Radiotelevizije Zagreb, a tek od 1972. i u jedinom elektroničkom studiju u Jugoslaviji, onom pri Radio Beogradu. No, to nas nažalost ili na sreću prati i danas, kad se zanimljiva istraživanja na području elektroničke glazbe, multimedije, prostorne kompozicije, novih instrumenata i softwarea, kao i tracking sustava, ponajprije događaju u krugovima glazbenika dalje od institucija zahvaljujući energiji, volji i znanju entuzijasta među koje svakako treba ubrojiti i urednika ovog izdanja. Ovom je izdanju prethodio Labošev dugogodišnji istraživački rad koji je, osim lociranja snimki i razgovora s autorima, uključivao popisivanje svih elektroakustičkih djela hrvatskih skladatelja u navedenom periodu, što je nedvojbeno ogroman i hvale vrijedan posao, a čiji bi rezultat svakako trebalo objaviti i time ga učiniti dostupnim za daljnja istraživanja. (Davorka Begović)
Izdanje je objavljeno u suradnji s Croatia Records, uz potporu Ministarstva kulture RH
Knjižicu “U potrazi za novim zvukom : 1956-1984, Antologija elektroakustičke glazbe u Hrvatskoj” preuzmite ovdje.
