X

Poziv na radionicu u sklopu Human Rights Film Festivala

Umjetnost obmane: Špijunska škola (radionica i prezentacija)

07. i 08. 12., 16-19h; 09.12., 14-17h @ MM centar (Savska 25)

 
Kazališna redateljica Tea Tupajić započela je 2013. godine rad na projektu “Umjetnost obmane” u kojem se bavi usporedbom rada agenta tajne službe i rada umjetnika. Koristeći obmanu kao glavno oruđe, tajne su službe razvile tehnike kao što su emocionalna manipulacija, implantacija motivacije, i slične psihološke igre u znanstveno preciznu umjetnost međuljudske interakcije. Kao suradnike u projektu Tupajić poziva aktivne i bivše agente izraelskih tajnih službi Mossad i Shin Bet, te s njima istražuje paletu vještina, tehnika i nužne virtuoznosti potrebne za njihov rad.

Umjetnost obmane: Špijunska škola (radionica i prezentacija) je zasnovana na alatima vještina međuljudskih odnosa koje je Tupajić prikupila u toku dvije godine istraživanja. Tokom tog procesa stekla je uvide ne samo u palete vještina, već i u vježbe koje su stvorile generacije obavještajaca, te koje se koriste u obavještajnim centrima za regrutiranje i obuku. Neke od tih vježbi slične su vježbama koje se primjenjuju u sklopu obrazovanja za izvođačke umjetnosti.

Većinu vježbi su izvorno osmislile Izraelske tajne službe, te su kasnije bile preuzete od strane drugih stranih obavještajnih agencija. U jeku terorističkih napada u Francuskoj i Belgiji, Izrael izvozi metode svojih tajnih službi europskim obavještajnim agencijama, te prenosi koncepte izgradnje obavještajnih mreža, sigurnosne arhitekture javnih i privatnih prostora, predviđanja osumnjičenika za terorizam, preventivnih provjera imigranata i sl.

Vježbe su usredotočene na:
– razvoj osobne komunikacije, improvizaciju, razvoj odnosa i druge psihološke vještine svakog sudionika
– vještine izgradnje grupne dinamike
– pribavljanje podataka kroz razgovor ili ispitivanje
– osnove izgradnje i održavanja izmišljenih paravana i situacija
– osnovno izvođenje operacija u urbanim okolinama
– koreografija grupnih akcija (praćenje osobe, neprimjetnost) izvedenih u javnom prostoru

Radionica počinje prvom vježbom u svakom obavještajnom obrazovnom centru. Upute su sljedeće: Uđite u stambenu zgradu. Vaš zadatak je uvjeriti osobu koja živi u stanu da vam dopusti pristup svom balkonu. Vaš partner koji vas čeka vani mora vas fotografirati na tom balkonu.

Tokom 3 dana sudionici će proći niz osnovnih i naprednih vježbi. Većina vježbi izvodi se neprimjetno i nenajavljeno u javnom prostoru. Radionica je otvorena grupama od po 20 sudionika, dok su posjetitelji i “publika” dobrodošli promatrati radionicu u petak, 09.12.

Obavještajne agencije su instrumenti ratovanja. Njihove metode možda nisu usmjerene na velike brojeve ljudskih žrtava (uzmimo kao primjer Hladni rat, zlatno doba obavještajnog djelovanja, koji je u usporedbi s drugim ratnim razdobljima sličnih razmjera imao relativno mali broj žrtava), no jednako su umiješane u razne sukobe. Cilj ove radionice je preispitati, staviti u novi kontekst, te preuzeti te vještine i metode, te pronaći za njih nove, mirnodopske upotrebe.

 
Za sudjelovanje na radionici potrebno je poslati prijavu na ttupajic@gmail.com s kratkim životopisom i motivacijom za sudjelovanje na radionici (jedna stranica) do petka, 02.12.2016.

 
 

Umjetnost obmane

Nakon jednog slučaja ispitivanja u Tel Avivskoj zračnoj luci Ben Gurion 2013. godine počela sam višegodišnji projekt koji se bavi ispitivanjem radne metodologije izraelskih tajnih službi, Mossad i Shin Bet. Svrha mog tadašnjeg puta u Izrael bila je prezentiranje novog broja časopisa “Frakcija” na kojem sam radila kao urednica, te koji je razrađivao koncept imuniteta umjetnosti. To je koncept koji sam stvorila iz nezadovoljstva i dosade položajem i mogućnostima umjetnosti u zapadnim društvima. Osnovna valuta zapadnih post-disciplinarnih društava jest sloboda, a umjetnost je utjelovljenje tog ideala. Zbog toga je umjetnost na Zapadu postala sferom u kojoj su sve kritične operacije pomaknute, te time i paralizirane. Činilo mi se kao da je sve što radimo u umjetnosti samo umjetnost. Imunitet umjetnosti pretvara tu slabost u snagu i istražuje sivu zonu između umjetnosti i zakona/zločina postavljajući pitanje: Koja subverzivna djela mogu biti počinjena samo ako su u okvirima umjetnosti, te su kao takva predstavljena unutar polja umjetnosti.

Ispitivanje u zračnoj luci Ben Gurion bio je jedan od najzanimljivijih razgovora o umjetnosti koje sam doživjela. Nakon nekoliko uvodnih pitanja – ime, moje odredište – postavljeno mi je pitanje: “Koja je svrha vašeg putovanja?”. Nesvjesna sigurnosne razine situacije u kojoj sam se našla, nemarno sam dala isti odgovor kao kad bi mi to pitanje postavili pri ulazu u SAD. Rekla sam “Ja sam zabavljačica, umjetnica.” Uslijedilo je dvosatno ispitivanje pri kojem su se izmjenjivala petorica obavještajaca. Razgovarali smo o mom boravku u Izraelu, o vjerskom opredjeljenju moje obitelji, no ponajviše o imunitetu umjetnosti.

Raspravljali smo o tome bi li Bretonova nadrealistička gesta nasumičnog pucanja revolverom u gomilu ljudi mogla biti prisvojena od strane terorista. Jako ih je uznemirila ideja subverzivnog djelovanja prikrivenog kao umjetnost. Složili smo se da se 9/11 ne može smatrati umjetnošću, usprkos vizualnoj spektakularnosti tog događaja. Razgovarali smo o Assangeovoj izjavi o Kini u kojoj kaže da ima nade samo za društva koja cenzuriraju umjetnost i medije jer se boje promjene, što znači da je promjena još uvijek moguća. Zapad se ničeg ne boji, jer ništa se ne može promijeniti.

Ispitivanje u zračnoj luci Ben Gurion nadahnuo je projekt “Umjetnost obmane”. Naslov projekta parafrazira slogan Izraelskog instituta za obavještajne i posebne operacije, također poznatog kao Mossad.

Služeći se obmanom kao svojim glavnim oruđem, obavještajna zajednica razvila je tehnike poput emocionalne manipulacije, ciljane komunikacije, usađivanja motivacija i drugih sličnih psiholoških igara, te ih pretvorila u znanstveno preciznu i složenu umjetnost međuljudske interakcije.

U ovom projektu usredotočila sam se na usporedbu rada obavještajca i umjetnika u području izvođačkih vještina, te na sličnosti u oruđima i metodologiji koje sam primijetila kod te dvije skupine.

Proces se sastojao od dvogodišnjeg istraživanja u sklopu kojeg sam ispitivala i blisko surađivala s desetak visokopozicioniranih časnika u Mossadu i Shin Betu.

Formalno, projekt je realiziran kao durational performance/instalacija koja se sastojala od pet sudionika, časnika Mossada/Shin Beta, koji iniciraju pet imerzivnih situacija u pet praznih prostora muzeja. Te situacije prikazuju niz alata kojima se obavještajci služe u svom radu – od raznih tehnika emocionalne manipulacije do kreativnih tehnika poput osmišljavanja fiktivnih priča kao paravana, preuzimanja lažnog identiteta, tehnika regrutiranja, scenarija ispitivanja, itd.
Dok sam radila na ovom projektu često bi me pitali zašto bi u ovom krajnje digitaliziranom svijetu, pored naprednih tehnoloških pomagala i dalje postojala potreba i interes za ljudskim faktorom, za vještinama jednog obavještajca? Nije li u današnje vrijeme, kad znamo da se svi naši razgovori, aktivnost na internetu, pa i fizičko kretanje mogu pratiti pomoću tehnologije sama ideja špijuna koji luta svijetom tragajući za podacima pomalo zastarjela?

No, tijekom projekta otkrila sam da se u stvari većina relevantnih podataka još uvijek prikuplja na terenu, odnosno od ljudskih izvora. Stoga su vještine međuljudske interakcije i dalje jako tražene i korištene u konkretnom poslu obavještajnih agencija.

Pored toga ovaj projekt je razotkrio složene odnose između praksi, metoda i polja stručnosti umjetnika i obavještajaca. Ukratko može ih se podijeliti u sljedeće kategorije:

1. Umjetnik kao učestao paravan – U filmu Bena Afflecka “Argo”, zasnovanom na stvarnim događajima, CIA se poslužila krajnje nevjerojatnim paravanom da bi ubacili svoje agente u Iran. Pretvarali su se da su filmska ekipa koja snima SF film. Nema ništa bezazlenije i bezopasnije od umjetnika.

2. Stvaranje fiktivnih stvarnosti – Neke od njih su velikih razmjera (doslovno stvaranje čitavog izmišljenog svijeta kroz dugoročne scenarije i medijske manipulacije), a neke manje (lažni identiteti, kratkoročne situacije).

3. Stvaranje i uvježbavanje scena i identiteta odvija se na način sličan radu pisca ili glumca – Ponekad su potrebne godine proba na setovima nalik na filmske kako bi se isplaniralo izvođenje neke operacije. Nemam pristup trenutnim obrazovnim programima obavještajnih agencija, no poznato je da je slavni Mossadov agent Zvi Malkin učio glumu u studiju Lee Strasberg u New Yorku.

4. Međusobna kontaminacija/utjecaj s fikcijom – Ne samo da su obavještajne operacije među najspektakularnijim izvorima nadahnuća u filmu i književnosti, već je i obratno istina. Primjerice, CIA ima odjel posvećen praćenju špijunske fikcije (knjiga i filmova) u potrazi za potencijalnim nadahnućem.

Tea Tupajić