U našem prvom ožujskom Cruisingu ugošćujemo dr.sc.Ivanu Lovrić Jović čiju ćemo prvu pjesničku zbirku „U skutima tango“ predstaviti. Najavimo ju Ivaninim riječima: “S obzirom na činjenicu da je prva funkcija jezika uobličavanje vlastitih misli (a tek potom komunikacijska), rekla bih da je pjesma prirodan i logičan solilokvij koji ostaje intiman i tada kada je ponuđen javnosti. Pisanje pjesama ne zahtjeva nikakav trud. Jednako tako, ne podnosi ukidanje. One su tek zabilježeni iskašljaj, ono nešto što iziđe iz čovjeka a da toga nije svjestan. Suprotno dojmu koji sam i sama donedavno imala, pjesnici nisu ništa tužniji ljudi od ostalih, nepjesnika. Jedina razlika jest ta što pjesnici svoju tugu proživljavaju tako što je zapisuju, a ostali ljudi to rade na druge načine.„
O temama koje zbirka nudi, procesu tog pjesničkog „iskašljavanja“, ali i znanstvenim preokupacijama ove pjesnikinje razgovarat ćemo 22. ožujka u MaMi.
Dr. sc. Ivana Lovrić Jović rođena je 8. travnja 1969. u Rijeci, a s četiri je godine doselila u očev Dubrovnik. Te su okolnosti odredile da joj materinjski jezik bude talijanski (fjumanski govor) te da hrvatski jezik kasnije usvoji preko dubrovačkoga govora.
Ivanin se život odvija uz stalnu isprepletenost ozbiljnoga i razigranoga smjera. Suprisutnost tih dviju krajnosti svaku od njih čini temeljitijom. Istovremeno prvu olakšava, a drugu opravdava.
Njezin je obrazovni put tekao jednostavno i jednosmjerno. Nakon diplome s filozofskoga fakulteta u Zagrebu, kojom je stekla zvanje profesora talijanskoga jezika i književnosti i španjolskoga jezika i književnosti, dodatna je znanja stjecala u španjolskoj Salamanci, a svoju sklonost kazalištu i onu jeziku i jezikoslovlju ujedinila je u međunaradnoj specijaliziranoj školi za komunikaciju, jezikoslovlje i kazalište, u Italiji: Laboratorio internazionale di comunicazione, linguistica e spettacolo, u organizaciji Katoličkoga sveučilišta Sacro Cuore iz Milana. Ivana je bila stipendisticom te škole četiri godine po mjesec dana. U okviru toga projekta polazila je glumačku radionicu, a gluma joj je obilježila i 5 mladenačkih godina, od trinaeste do osamnaeste, kada je bila članicom Studentskoga teatra Lero u Dubrovniku.
Godine 1997. počinje raditi kao znanstveni novak u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, na projektu Veliki rječnik hrvatskoga jezika. Sljedeće godine upisuje Poslijediplomski studij opće lingvistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu gdje 2004. magistrira, a 2011. doktorira. U međuvremenu prelazi na Odjel za povijest hrvatskoga jezika i povijesnu leksikografiju, na projekt Kritičko izdanje rječnika „Blago jezika slovinskoga“ (1651.) Jakova Mikalje, a po njegovu završetku, na sljedeći projekt – Tvorbeni modeli u hrvatskoštokavskim dopreporodnim rječnicima. 15. lipnja 2011. godine Matični odbor za područje humanističkih znanosti – polje filologija izabralo ju je u znanstveno zvanje znanstvenoga suradnika. Bila je suradnicom na dvama međunarodnim projektima (Padeži, finitnost i kongruencija u slavenskim jezicima – suradnja triju ustanova: Instituta za slavistiku Sveučilišta u Regensburgu, Instituta za slavistiku Humboltova sveučilišta u Berlinu i Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje; Višejezični mrežni etimologijski rječnik grčke mitologije – pod vodstvom prof. dr. sc. Elia Pellizera sa Sveučilišta u Trstu (Gruppo di Ricerca sul Mito e la Mitografia dell’Università di Trieste (GRIMM – Dipartimento di Scienze dell’Antichità “Leonardo Ferrero”): Dizionario Etimologico della Mitologia Greca multilingue On Line (DEMGOL).
Dobitnica je godišnje državne nagrade za znanost za 2013. godinu. Objavljuje u znanosti i izvan nje. Njezini su znanstveni radovi i prisutnost na kongresima vidljivi na mrežnim stranicama Instituta.
Objavila je sljedeće znanstvene knjige: 2012: Jakov Mikalja, Blago jezika slovinskoga (1649./1651.): Transkripcija i leksikografska interpretacija. Priredile: Darija Gabrić-Bagarić, Marijana Horvat, Ivana Lovrić Jović i Sanja Perić Gavrančić. Autorica koncepcije i uvodne studije: Darija Gabrić-Bagarić; 2014: O starome dubrovačkom govoru nazbilj – Jezična analiza dubrovačkih frančezarija; 2015: Ja, Krsto Lučin, činim ovi testamenat – Jezična analiza dubrovačkih oporuka iz 17. i 18. stoljeća s transkripcijom i rječnikom; 2016: Libro od svetoga Vlaha (u suautorstvu sa Željkom Jozićem). Sve su knjige objavljene u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb.
Od 1991. objavljuje poeziju u književnim časopisima Dubrovnik, Dubrovački horizonti, Literat i Zadarska smotra, a 2016. Društvo dubrovačkih pisaca izdalo joj je zbirku pjesama U skutima tango. U pripremi je i njezin prvi roman pod naslovom Cvijeto i Antigona.
Aktivnom je sudionicom popularizacije znanosti pa redovito nastupa u radijskim emisijama (Jezik i predrasude), novinskim intervjuima (Dubrovački list, Dubrovački vjesnik) te drži predavanja o dubrovačkome govoru u Dubrovniku (Knjižnice grada Dubrovnika).
Jedan je znanstveni rad posvetila i problemu jednakosti među spolovima. Nakon izlaganja na znanstvenome kongresu, taj je rad objavljen u feminističkome časopisu Kruh i ruže (2003.), pod naslovom Seksizam u jeziku: zamke i varke.
Premda svoj književni dar u znanosti ne može iskazati, nalazi načina da u taj smjer bira u slobodno vrijeme. Tako surađuje i u televizijskome projektu kao jezični suradnik – prilagodba suvremenoga srpskoga teksta na starodubrovački govor (za potrebe snimanja serijala Dubrovački gusar čija je radnja smještena u Dubrovnik 16. stoljeća. Scenarist: Ljubiša Samardžić za CINEMA DESIGN-Beograd). Godine 2015. Redigirala je prijevod s talijanskoga na hrvatski jezik za izdavačku kuću Vuković& Runjić – Roberto Calasso: Svadba Kadma i Harmonije.
Stalnom je suradnicom za pitanja dubrovačkoga govora za Studentski teatar Lero i za kazališnu družinu Kolarin. Dijelovi njezine knjige Ja, Krsto Lučin Dubrovčanin, činim ovi testamenat čine dio dramskoga korpusa za Lerovu predstavu Vjerenice (2015.).
Članicom je Društva dubrovačkih pisaca.
S troje djece i jednim mužem živi i radi u Zagrebu.
