U izlaganju ću se baviti Benjaminovom poznatom dijagnozom o siromaštvu iskustva u moderni iz 1933. godine kao i s time povezanim Benjaminovim zalaganjem za osiromašenje mišljenja. Ako u našem postmodernom dobu “kapitalističkog realizma” kapitalizam “čini se da bez ikakve prepreke zauzima horizont onog zamislivog” (Mark Fisher), onda Kantova tri čuvena pitanja (što mogu znati?, što trebam činiti?, čemu se mogu nadati?) moramo nadopuniti još jednim pitanjem: što je zamislivo?
Ako se, pak, psihoanaliza i post-kantovska epistemologija slažu da je naše vlastito iskustvo objektivne realnosti u temelju strukturirano fantazijama i našom subjektivnom sposobnošću zamišljanja, kako se u takvom slučaju može iskusiti realnost kapitalističke svakodnevice koju zamišljamo kao osiromašenu?
Zabavljen tim pitanjem, posebno me zaokupljaju političko-nihilističke operacije osiromašenja, destrukcije i “barbarske” redukcije, koje vidim naznačene u Benjaminovom post-humanističkom konceptu tehnologije u dobu tehnološke reproduktibilnosti.
Sami Khatib je filozof i stručnjak za Waltera Benjamina. Autor je pozamašne studije Teleologie ohne Endzweck. Walter Benjamins Ent-stellung des Messianischen.
