Sport je duboko utkan u našu svakodnevnicu. Mnoge_i se od nas njime bave amaterski i reakreativno, neki profesionalno, a ostale_i barem krajičkom oka uhvate Olimpijske igre ili Svjetsko nogometno prvenstvo. Iako je fair play krilaticom kojom se vode sportske aktivnosti, način na koji su strukturirane često isključuje one osobe čija iskustva odudaraju od očekivanja vezanih uz normativne kategorije muškosti i ženskosti. Rod određuje granice sudjelovanja u sportskim natjecanjima, granice uključenja u pojedine timove, granice upotrebe svlačionica i granice interakcije s drugim sudionicama_ima, stoga, nerijetko potiskuje trans i inter osobe bilo eksplicitnim isključenjima ili obeshrabrenjima od (daljnjega) sudjelovanja.
Kako su te granice konstruirane? Što Olimpijski odbor propisuje? Utječu li hormoni na rezultate? Kako premostiti prepreke s kojima se trans i inter sportašice_i susreću? O kojim alternativama postojećem sportskome sustavu možemo razmišljati?
Opresivne strukture utkane duboko u tkivo sportskoga sustava potrebno je prokazati i kritički razložiti, kao i zaustaviti nasilje nad trans i inter životima i tijelima sveprisutno na području koje bi trebalo biti prije svega mjestom osnaživanja i podrške, zato – vrijeme je da ga prisvojimo i transformiramo. 🙂
Kako suzbiti transfobiju i interfobiju u sportu te kako stvoriti inkluzivne i sigurne prostore za sve, kako u kontekstu LGBTIQ+ sporta, tako i van njega, zajedno ćemo promisliti na tribini koju organizira qSPORT u suradnji s organizacijama AUT i Trans Aid.
Na panelu sudjeluju: Nika (AUT, Trans Aid), Nina (AUT, Trans Aid) i Boris (qSPORT) s posebnim uključenjem videovezom trans aktivistkinje iz Pariza Clémence Zamore-Cruz.
