sudjeluju: Boris Buden, Ljubomir Bratić, Stipe Ćurković, Nebojša Jovanović, Gal Kirn, Julija Kranjec, Silva Mežnarić, Želimir Žilnik, WHW
petak, 04.12.2015.
@ MaMa
17:00-19:00 – predavanje: Nebojša Jovanović – Celuloidna “Sedma republika”: Motiv gastarbajtera u jugoslavenskom igranom filmu
subota, 05.12.2015.
@ MaMa
15:00 – uvod: WHW
15:15 – 15:45 – uvod: Boris Buden
16:00 – 16:45 – predavanje: Gal Kirn – Gastarbajterstvo: pokret od ne-eksploatacije prema eksploataciji
17:00 – 19:00 izlaganja i diskusija: Gost koji ne prestaje odlaziti, Stipe Ćurković, Julija Kranjec, Silva Mežnarić, moderator: Boris Buden
nedjelja, 06.12.2015.
@ MaMa
14:00 – 15:00 – predavanje: Ljubomir Bratić – Izložba “Gastarbajteri” u Beču – Pogled unazad
15:00 – 16:30 – diskusija: Uvijek više od sjećanja, Stipe Ćurković, Nebojša Jovanović, Gal Kirn, Julija Kranjec, Silva Mežnarić, Želimir Žilnik, moderator: Boris Buden
@ kino Tuškanac
17:00 – 19:00 – projekcija filmova Želimira Žilnika
– Crni film, 1971, (14′)
– Nezaposleni ljudi, 1968, (13′)
– Inventur, 1975, (10′)
– Tvrđava Evropa, 2000, (80′)
19:00 razgovor Borisa Budena sa Želimirom Žilnikom
***
Figura gastarbajtera danas izgleda da je potpuno nestala u dalekoj prošlosti, zajedno sa svijetom industrijske moderne, hladnoratovskom podjelom na takozvani prvi, drugi i treći svijet odnosno njihovim odgovarajućim ideološkim paradigmama liberalno demokratskog kapitalizma, historijskog komunizma i antikolonijalizma. Premda je gastarbajter/ica kao ime za modernog migracijskog radnika neosporno fenomen “prvog” svijeta, u kojem je svojedobno zauzimao pravno jasno regulirani prostor (i vrijeme) ne samo na tržištu rada nego i u društvenom odnosno kulturnom smislu, njegovo pravo ishodište valja potražiti u ekonomskim, političkim i ideološkim lomovima unutar tog istog “prvog” svijeta – u njegovim imanentnim proturječjima i nejednakostima, kao što je ona između razvijenog sjevera i kronično nerazvijenog juga ili, drugim riječima, između centra i periferije.
Nešto slično, u historijskom smislu, vrijedi i za bivšu Jugoslaviju. Čak bi se moglo reći da ni jedan drugi fenomen ne sublimira istinu njezine prošlosti kao fenomen gastarbajtera. Štoviše, u njemu se, na neobično transparentan način, ukazuje traumatski kontinuitet te prošlosti sa sadašnjošću u kojoj živimo i budućnošću ka kojoj se krećemo. Gastarbajter/ica je daleko više no jedan od likova iz narativa naše lokalne povijesti. Naprotiv, on/a je autentični narator te povijesti koju pripovijeda s onu stranu njene identitetske partikularnosti otvarajući je ne samo prema svijetu kao cjelini, nego i prema njenim potisnutim i negiranim istinama.
Gastarbajter/ica je dijalektičko kopile jugoslavenskog samoupravnog socijalističkog sistema, živa metafora njegovih iznevjerenih obećanja ali i izraz njegove vitalnosti odnosno kreativnog potencijala. Istodobno on/a je rani simptom naše suvremenosti. U historijskom trenutku u kojem se javlja on/a, kao njegov preuranjeni vjesnik, najavljuje svijet globalnog kapitalizma koji od lika s margine zaostalih društava evropskog juga, radnika migranta, stvara ljudsku paradigmu svog nezadrživog napredovanja.
Gastarbajter/ica je pionir tog novog svijeta, globalnog neoliberalnog kapitalizma. On/a krči njegove putove gazeći preko granica idiličnih društava socijalnog blagostanja koje, u potrazi za boljim životom, napušta, jer u njima nikada nije našao svoje mjesto – ali samo zato da bi iznova stupajući u njih ostao tek njihov vječiti gost. Gastarbajter/ica je bio/la i ostao stranac, kako u društvu i kulturi koje je napustio/la tako i u društvu i kulturi u koje je, kao gost/šća, došao. U oba slučaja retrospektivno negiranje njegova društvenog i kulturnog iskustva, kao i potiskivanje njegove političke artikulacije konstitutivni su elementi identitetskih konstrukcija tih društava, tih kultura i njihovih političkih institucija.
Poput proletera iz ranog razdoblja kapitalističke modernizacije gastarbajter je bio i ostao čovjek bez domovine, persona non grata u svijetu koji stvara. Baš kao takav on ujedno personificira neosvještenu avangardu nove transnacionalne i transsocijalne solidarnosti koja danas, u liku globalne migracije, na ruševinama modernističkih država blagostanja traži formu svoje političke artikulacije. U liku gastarbajtera nam se svojedobno ukazala budućnost za koju smo bili slijepi, kao što u njemu danas, osvrćući se, otkrivamo prošlost koju smo potisnuli.
Boris Buden
Više o provramu možete pročitati ovdje.
Program su omogućili:
Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba
Ministarstvo kulture RH
Hrvatski audiovizualni centar
- HAVC
Open Society Foundations – Open Society Initiative for Europe
Program Galerije Nova i udruge WHW podržavaju:
Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva
Zaklada Kultura nova
Program je realiziran u suradnji s Multimedijalnim institutom, Human Rights Film Festivalom i Hrvatskim filmskim savezom.
