Henri Bergson kaže da filozof u svojoj svijesti nailazi na jednu neuhvatljivu točku. U toj se točki nalazi nešto jednostavno, beskonačno jednostavno, tako izuzetno jednostavno da to filozof nikada nije uspio izreći. Zato je i govorio cijeli svoj život. Alain Badiou, osvrćući se u prolazu na ovu misao, priznaje: “Ako u svojoj filozofiji vidim točku tog tipa, to je svakako točka sreće.”
Tekst Metafizike stvarne sreće podijeljen je u četiri poglavlja od kojih su prva tri posvećena portretiranju filozofije kao revolucije u mišljenju i sreće kao njezinog afekta. U posljednjem poglavlju Badiou, ne gubeći iz vida vezu filozofije i sreće, rekapitulira svoj put od Teorije subjekta preko Bitka i događaja do Logika svjetova, te izlaže strukturu Imanentnosti istina, knjige kojom planira zaokružiti svoju filozofiju.
Metafizika stvarne sreće u originalu objavljena je unutar PUF-ove biblioteke MétaphysiqueS čiji su urednici Élie During, Patrice Maniglier, David Rabouin i Quentin Meillassoux.
Tekst su prevele Antonia Banović i Dorotea-Dora Held, a svezak je oblikovao umjetnički kolektiv Škart.
