Povodom obilježavanja 20 godina postojanja Centra za mirovne studije i ususret Međunarodnom danu mira od 19. do 22. rujna CMS organizira predavanje, projekcije filmova i tribinu. U srijedu 20. rujna od 18 sati u klubu MaMa (Preradovićeva 18) prikazat ćemo CMS-ove dokumentarce, čija je tematika još uvijek aktualna, a to su Poplava, Htjeli smo radnike, došli su nam ljudi i Okus doma.
Poplava (41’)
Poplava je film snimljen 2011. godine za vrijeme poplave veliki razmjera, koja pogađa Kosinj i okolna sela svakih dvadesetak godina.
Sela koja su inače udaljena nekoliko kilometara od rijeke Like potopljena su. Čitavo područje postaje golemo jezero, a jedina komunikacija odvija se čamcima. Film prati sudbine dvojice volontera, Slavka, hrvatskog branitelja, i Milana volontera iz srpskih sela. Film prati ljudske i međunacionalne odnose u jednoj maloj zajednici u potpuno neuobičajenim okolnostima.
Film je rezultat projekta “Manjine za manjine: primjeri dobre prakse međuetničke suradnje” autora Gorana Devića u produkciji CMS-a i Petnaeste umjetnosti d.o.o.
Htjeli smo radnike, a došli su nam ljudi (35’)
Htjeli smo radnike, a došli su nam ljudi dokumentarni je film koji se bavi se problemom diskriminacije radnika migranata u Europskoj Uniji. Kroz položaj radnika iz BiH u Sloveniji, govori o slobodi kapitala, ali ne i ljudi. U filmu govore: Armin Salihović, Andreja Kulunčić, Srećko Horvat, Andrej Kurnik, Jelko Kacin, Haris Golemis i drugi.
Čovjek ne bira roditelje niti državu u kojoj se rodio. Pitanje nacionalnog identiteta određuje sudbine mnogih, htjeli oni to ili ne. Građani mnogih europskih zemalja bježe trbuhom za kruhom u obećane zemlje Zapada kako bi radili poslove koje domaće stanovništvo ne zna ili ne želi obavljati. Na njih se gleda kao na građane drugog reda i njima se uskraćuju osnovna ljudska i socijalna prava. U sprezi s krupnim kapitalom zakoni se kroje tako da iskorištavanje tih ljudi bude legalno.
Film je nastao kao istraživački rad sudionica Mirovnih studija, uz podršku Mirovnog Inštituta i Nevidljivih radnika svijeta, u produkciji Hulahopa i Centra za mirovne studije i režiji Đure Gavrana.
Okus doma (50’)
Je li hrana jezik kojim svi govorimo i preko kojeg bismo mogli početi prihvaćati jedni druge? U posljednjih dvadeset godina tisuće migranata izgubilo je živote na putu prema Europi. Neki od njih našli su se u Hrvatskoj. Koliko mi njih razumijemo, koliko oni nas? Je li hrana jezik kojim svi govorimo i preko kojeg bismo mogli početi prihvaćati jedni druge? Do 2014. godine nešto manje od pet tisuća stranaca iz različitih dijelova svijeta predalo je u Hrvatskoj zahtjev za azil. Do sada je odobren tek 131 zahtjev. Dokumentarac Okus doma razmišlja o tim ljudima i njihovim iskustvima te progovara kroz priče triju protagonista: Emine, koja svoje pomaganje azilantima pretvara u gastronomski projekt, tražitelja azila i kuhara Rede, koji u Hotelu Porin čeka odluku o svojoj sudbini, te 22-godišnje Sandre, koja nakon bijega iz Sirije nastoji naći svoje mjesto pod suncem.
Dokumentarni film autorice, Martine Globočnik nastao je 2015. u sklopu projekta “Quality integration solutions for refugees“ kojem je cilj podizanja svijesti javnosti o problemima i preprekama s kojima se izbjeglice suočavaju pri integraciji u naše društvo.
