Grad Zagreb upravlja sa oko sedam i pol tisuća stanova što predstavlja oko 2% ukupnog stambenog fonda u gradu. Za usporedbu, u nekim glavnim gradovima zapadne Europe, ovaj postotak stanova u javnom vlasništvu ili pod neprofitnim upravljanjem se penje i do 40%. Fond javnih stanova trebao bi ublažiti udar tržišta, osigurati sigurnost doma za niz skupina, posebice onih ranjivih, a pritom i stabilizirati tržište najma i prodaje. Kako se Zagreb odnosi prema stambenim potrebama svojih stanovnika istraživalo se u sklopu programa Prava na grad „Mogu li naše kuće biti naš dom?“. Na koji način Grad Zagreb upravlja svojim stanovima, kako ih gradi i pod kojim uvjetima im imamo pristup? U programu su sudjelovali Tamara Buble, Antonija Komazlić, Nikola Zdunić, Daniel Šarić, Nikola Bojanić, Antun Sevšek i Iva Marčetić u suradnji i uz pomoć Luke Korlaeta s Arhitektonskog fakulteta Zagrebu, Tea Matkovića s Pravnog fakulteta, Jelene Ostojić iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Grupe STEALTH iz Beograda i Rotterdama, Zadrugatora iz Ljubljane i Zadruge Otvorena arhitektura iz Zagreba. Program podržava Rosa Luxemburg Stifttunga SEE.
Ovim putem pozivamo vas na predstavljanje programa „Mogu li naše kuće biti naš dom?“ i diskusiju u kojoj će sudjelovati i Julija Kranjec iz Centar za mirovne studije koja će nas pobliže upoznati sa sustavom zbrinjavanja tražitelja azila, Josip Miličević iz Mreže mladih Hrvatske koji će govoriti o problemima s kojima se susreću mladi pri rješavanju stambenog pitanja, kao i Bojan Mucko koji će nas upoznati sa time kako se jedna romska obitelj nosi s procesom dobivanja socijalnog stana.
