U nekoj vrsti predavanja i teznog razmišljanja na liniji više jezika – hrvatskog, slovenskog, engleskog – Marina Gržinić propituje prazni centar okcidentalne, sada također i sve više balkanske-eks jugoslavenske situacije, koji se temelji na mitu da postoji prazno mjesto koje je mjesto demokracije i koje je izuzeto od moći, što nažalost nije točno. Ako postoji neki prazan prostor, kao recimo javni prostor, on nije prazan, već je izbrisan, što je ogromna razlika. Također, tu ne samo da vidimo svođenje života na goli život, na ništa kao život, već možemo reći, referirajući se i na Jamesa Stanescua, da je posrijedi raspadajući život, život koji još nije mrtav, ali je već u procesu raspadanja. To je i jedna od glavnih karakteristika života izbjeglica, a sada sve više i života onih koji nemaju mjesto, odnosno viđeni su kao suvišni ili su pretvoreni u inferiorne unutar fobično nacionalističkih nacionalnih država. Lista onih inferiornih svakim je danom sve duža. Što se događa i što nam je činiti?
Marina Gržinić je filozofkinja, teoretičarka i umjetnica. Od 1990. radi na Institutu za filozofiju ZRC-SAZU u Ljubljani, a od 2003. predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču (Post-konceptualne umjetničke prakse). Od 1982. bavi se video-umjetnošću. U suradnji s Ainom Šmid realizirala je više od trideset video projekata, kratkih filmova i brojnih video radova i medijskih instalacija. Objavljuje knjige, znanstvene tekstove, teorijske članke i drži predavanja u cijelome svijetu.
