Postoji li uistinu vlastito ime? Nije li ono svagda “zajedničko ime”? Što je to “svagda-mojost” vlastitog imena? Vlastita imena prirodnog jezika kao ono što mu je najmanje vlastito: “vanjska” ravan “unutarnje” razmjene. Na što referira samo ime prirodnog jezika, ako ga uopće ima? Kada zajednička imena (imenice) funkcioniraju kao vlastita imena? Ne postoji prirodni jezik bez zemlje. Referencija na zemlju kao vlasništvo prirodnog jezika. Kruženje vlastitih imena u prirodi kao krug etničke vlastitosti. Lacanova formula seksuacije kao formula funkcije (etničkog) vlastitog imena. Žensko ime i muška filijacija. Ime jezika kao ime oca/naroda. Neobični slučaj kada toponimi ne imenuju ili ispadanje zemlje iz teritorijalno-državnog poretka (je li Goli otok uopće postojao?).
Ugo Vlaisavljević je profesor filozofije na Sveučilištu u Sarajevu, i jedan od najznačajnijih filozofa čitavog postjugoslavenskog prostora. Član je redakcija više časopisa, te važan prevodilac novije filozofske literature (npr. Dekonstrukcija monoteizma Jean-Luc Nancyja u izdanju beogradskog Fakulteta za medije i komunikacije). Autor je velikog broja knjiga i članaka, od kojih treba izdvojiti iznimne studije o (post)jugoslavenskim etnopolitikama i fenomenologiji, a naročito knjige Rat kao najveći kulturni događaj i Lepoglava i univerziteti, ogledi iz političke epistemologije. Pored akademske djelatnosti Ugo je ništa manje zapažen u javnom životu Bosne i Hercegovine kao rijetko jasan, kritičan i provokativan intelektualac.
Organiziraju: Multimedijalni institut i Drugo more.
Podržavaju: Program Europske komisije Kreativna Europa, Zaklada Kultura nova, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.
Program je realiziran u okviru State Machines, suradničkog projekta Aksiome (SLO), Drugog mora (HR), Furtherfielda (UK), Institute of Networked Cultures (NL) i NeMe (CY).