Travanj nam u goste dovodi našu, zasigurno, najvažniju suvremenu pjesnikinju – Dortu Jagić. Uz čitanje, probat ćemo misliti nenapisane pjesme, odnos pjesničkog života i „stvarne“ biografiji, autotematiziranje, kauče, kuće, slobodu, veselje i suze.
Dorta Jagić (1974), diplomirala filozofiju i religiologiju u Zagrebu. Uz poeziju piše i objavljuje kratke priče, putopise, eseje i dramske tekstove. I za kratke priče i za drame nagrađivana je na brojnim domaćim natječajima (Večernji list, Vijenac). Dosad je objavila pjesničke knjige “Plahta preko glave”, 1999., “Tamagochi mi je umro na rukama”, 2001., “Đavo i usidjelica”, 2003., “Kvadratura duge”, 2007., “Kauč na trgu”, 2011., “Kafkin nož”, te knjige proze “Kičma”, 2009.; “S tetovažom nisi sam”, 2011. , “Mali rječnik biblijskih žena”, 2013., putopise “Prolazi i pukotine”, 2015., eseje “Veće od kuće”, 2018. Uvrštena je u brojne domaće i strane pjesničke antologije, pjesme su joj prevedene na više od dvadeset stranih jezika i nastupila je na uglednim stranim pjesničkim festivalima.
Osim pjesničke nagrade za debitante “Goranovo proljeće”, 1999., dobitnica je nagrade “Balkan Grand Prize for Poetry”, 2007. u Rumunjskoj, te “The European Poet of Freedom Award” u Poljskoj, 2014., „Goranovog vijenca“ za sveukupan doprinos hrvatskoj poeziji 2017., te nagrade za književnu esejistiku „Višnja Machiedo“ 2019. za eseje „Veće od kuće“.
Osim dugogodišnjega pedagoškog i redateljskog rada u kazališnim kolektivima, dvanaest godina vodi radionice pisanja poezije pri brojnim kulturnim centrima. Prevodi poeziju i prozu s engleskog i njemačkog jezika. Dugogodišnja je vanjska suradnica III. programa hrvatskoga radija. Živi kao slobodna umjetnica u Zagrebu.
