Na petom druženju u MaMi razgovarale smo o tekstovima s područja lijevo orijentirane anti-inkluzivističke kvir teorije. Ovim smo izborom intervenirale u dosadašnje rasprave o teoriji socijalne reprodukcije, kao i u rasprave o feminističkim doprinosima u polju marksističke teorije i komunističkog pokreta iz perspektive kvir teorije.
Autorice čije smo radove čitale najviše se oslanjaju na tradiciju mišljenja marksističkog feminizma u teoretiziranju funkcije režima roda za kapitalizam, ali nadopunjuju teoriju analizom načina na koji nasilje prema kvir osobama predstavlja esencijalni element kapitalističkog načina proizvodnje i akumulacije.
Manifest za kvir komunizam djelo je grupe STAB iz Kirgistana, čiji je umjetnički, aktivistički i teorijski rad informiran, s jedne strane, sovjetskom avangardnom umjetnošću i filozofijom, te iskustvom života u sovjetskoj, pa post-sovjetskoj zemlji s druge strane. Smatrajući da boljševički projekt oslobođenja žena nije bio uspješan, postavljaju zahtjev za kvir komunizmom kao novom emancipatornom teorijom i praksom. Komunizmu i kviru zajedničko ješto su oboje usmjerenost protiv otuđenja, koje je neizbježno u društvu determiniranom robnim oblikom. Prema mišljenju grupe oslobođenje žena primarno je za cilj imalo uklapanje žena u “proizvodni” sektor, svodeći ih tako samo na tijela koja proizvode robu i druga tijela, podržavajući praksu koja nije odista mogla nadići otuđenje kapitalističkih društvenih odnosa. Pošto autorice vide dominantni rodni režim kao nužni (pred)uvjet kapitalističkog načina proizvodnje, smatraju kako bi borba protiv njega trebala biti esencijalni element lijevog političkog organiziranja i samoshvaćanja.
Tekst Prema insurekcionističkom transfeminizmu djelo je anonimnog kolektiva, te je jedan od malobrojnih tekstova koji tematiziraju nasilje iz materijalističke perspektive. Trans i interspolne osobe žrtve su nasilja jer je njihova tijela teže instrumentalizirati za reprodukciju i reproduktivni rad, dok njihovi identiteti, kao i identiteti lgb osoba, prijete naturalizaciji rodnih pojmova koji učvršćuju rodnu podjelu rada. Autorice spominju taktiku “ljudskog štrajka” čiji potencijal leži u valoriziranju ove nesuradnje u reprodukciji i svjesnog širenja te nesuradnje na sve oblike reproduktivnog rada.
Vezano uz to, spomenule smo Sandy Stone koja u poznatom eseju The empire strikes back. A posttransexual manifesto piše o prvim narativima transrodnosti koji se početkom 20. stoljeća javljaju u Sjedinjenim Američkim Državama, naglašavajući njihovuali naglašavaju da su u povezanost sa širenjem kapitalizma i njegovim zadiranjem u područje eksperimentalnih medicinskih postupaka koji su potaknuli prve operacije prilagodbe spola.
Onkraj granica i nacija jedan je od podnaslova zaključka knjige Warped: Gay Normality and Queer Anti-Capitalism u kojoj autor Peter Drucker analizira vezu različitih “isto-spolnih formacija” i uvjeta kapitalističke akumulacije, te vezu heteronormativnost i tzv. homonacionalizma s imperijalizmom i nasiljem, odnosno trgovanjem tijelima kvir osoba diljem svijeta.
Komentirale smo kako je njegov koncept homonormativnosti koristan za kritiku određenih mejnstrim lgbt politika, koje su zapravo vrlo reakcionarne i neoslobađajuće za većinu kvir osoba, pošto se svode tek na minorne pravne promjene i konzumerističke prakse. Također, termin homonacionalizam, kojeg je Drucker preuzeo od Jasbira K. Puara, pokazao se korisnim alatom za analizukvir pokreta u regionalnom kontekstu. Termin se, između ostaloga, odnosi i na to kako lgb(t) osobe iz “razvijenih” zemalja ne žele prihvatiti kvir identitete koji se ne podudaraju s onim kakve je oblikovala njihova kultura.To posljedično dovodi do toga da kvir aktivizmu u zemljama “Periferije”postaje nedostupna financijsku potpora ukoliko se njihovo viđenje kvir identiteta ne uklopi u predodžbe o poželjnom kvir lgbt identitetu.
Stavljanje fokusa na kvir komunizam za FEMATIK je, između ostaloga, i rezultat potrebe da se odgovori na rastuću pojavu transfobije na lijevom dijelu političkog spektra, ali i u feminističkoj teoriji i praksi.
