Metafizika i izvanznanstvena fantastika je esej u kojem se Quentin Meillassoux raspravljući o jednom književnom žanru dotiče nekih odlučujućih filozofskih pitanja iz svoje prekretničke studije Poslije konačnosti, čiji je značaj za mišljenje 21. stoljeća usporediv s utjecajem Wittgensteinonovg Traktata na početku dvadesetog vijeka.
Osnovni motiv Poslije konačnosti je sadržan u programu da se napusti modernističku, kantijansku kulturu po kojoj racionalno mišljenje svoj temelj jedino može pronaći i utvrditi polazeći od vlastite konačnosti i ograničenja. Meillassoux, naprotiv, poziva na jedno transfinitno mišljenje koje je istovremeno spekulativno i materijalističko, a čije posljedice filozofiju tjeraju s onu stranu rezultata prirodnih znanosti.
U ogledu o fantastici Meillassoux svoj temeljni uvid širi razmatrajući kakve učinke spekulativni stav apsolutne kontingencije svijeta ima na kategoriju imaginacije, tj. mogućnost zamišljanja svijeta koji ne bi naprosto bio drukčiji od onih postojećih, već u potpunosti različit od svjetova koje prirodne znanosti mogu uopće i konstruirati. Meillassoux tako uvodi jedan novi književni (pod)žanr, koji naziva izvanznastvena fantastika, a koji bi po njegovom nazoru bio u stanju da na književni ili umjetnički način prepriča u osnovi neprepričljive spekulativne stavove.
Quentin Meillassoux predaje filozofiju na Université de Paris 1 Panthéon Sorbonne.
***
Ovim esejom o spekulaciji i naraciji MaMa započinje niz publikacija — knjiga i elektroničkih pamfleta Stevena Shavira, Stephena Zepkea, Briana Willemsa, China Miévilla, Pavla Levija — koje prezentiraju načine kako suvremena teorija, književnost i film kroz žanr znanstvene fantastike propituju mogućnosti kako sloma postojećeg svijeta, tako i pojave jednog novog, sasma nečuvenog svijeta.
***
Esej je preveo Ante Jerić, a oblikovao Dejan Dragosavac Ruta. Zahvaljujemo časopisu za književnu fantastiku Ubiq na suradnji oko ovog izdanja.