O mogućnostima i nemogućnostima (pjesničkog) izraz, poeziji kao duhovnoj alkemiji, patetici i humoru u pjesmi (i životu) povodom nove pjesničke zbirke “Tišina i njezine olovke” koja kako njezin urednik kaže:˝ strukturom podsjeća na zrno kave. Ili, zašto ne – srce koje potiho udara˝u novom ćemo Cruisingu razgovarati s Ivicom Prtenjačom.
Razgovor pratite ovdje putem Facebook livea.
Biografija_
Ivica Prtenjača piše poeziju, prozu, dramske tekstove, novinske kolumne, a često vodi i književne festivale, promocije i književne sajmove. Pojedine pjesme, ciklusi ili knjige prevedeni su mu na dvadesetak jezika. Sudjelovao je na dvadesetak europskih poetskih festivala i susreta kao pozvani hrvatski predstavnik. Uvršten je u više antologija, izbora, pregleda i povijesti hrvatske književnosti. Predsjednik je odbora Goranova proljeća. Objavio: Pisanje oslobađa (poezija, 1999); Yves (poezija, 2001); Nitko ne govori hrvatski (s Brankom Čegecom i Miroslavom Mićanovićem; izbor iz poezije, dvojezično hrvatsko/francusko izdanje; 2002); Uzimaj sve što te smiruje (poezija, 2006); Dobro je, lijepo je (roman, 2006); Okrutnost (pjesme, 2010); Kod Yvesa (priče, 2011); Brdo (roman, 2014); Tiho rušenje (roman, 2017).
Od nagrada je pokupio ponajbolje: Nagrada 25. Salona mladih za književnost 1998., Zagreb (Pisanje oslobađa); Kvirinova nagrada za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina, 2001. (Yves); Nagrada Kiklop za pjesničku knjigu godine 2006. (Uzimaj sve što te smiruje); Risto Ratković za najbolju pjesničku knjigu u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji u 2009. (Okrutnost); Nagrada Kiklop za pjesničku knjigu godine 2010. (Okrutnost); Nagrada VBZ-a i TISAKmedije za najbolji neobjavljeni roman 2014. (Brdo).
