Knjiga praznika Marka Pogačara zbirka je vrtoglave, fantazmagorične pjesničke proze u kojoj autor iskušava svjetotvoračke potencijale pjesničkog jezika. Knjiga nas upoznaje s opskurnim svijetom vrištine, njegovim fantastičnim žiteljima i njihovim običajima. Pozornicom defiliraju životinje i utvare: susrećemo ježeve i svrake, Krvavog Kosovela i pijanog kočijaša Chara, visidjedove i poskoke, Noćobdije i Sirotane.
Praznici pritom služe kao crvena nit kojom se povezuju fragmenti ovoga košmarnog mozaika, dok su njihova imena i načini proslave žarište ekscentričnosti Pogačarove imaginacije: vriština je svijet u kojem se primjerice slave Morestaj, Dan divljih trešanja, Dan drskih krušaka u DDR-u i pruskim pokrajinama, Četvrtak i Novi dan. Političke implikacije ideje praznika prigušene su, ali sveprisutne; na tipično pogačarovski način postavljeni smo pred dileme: „Može li jezik postati omča?“ i „Eshil ili egzil: to je pitanje“.
Pogačarov pristup oblikovanju imaginarnog svijeta u Knjizi praznika osebujan je jer on radije poseže za metaforom nego naracijom, umjesto opisa odabire logiku zvučnih atrakcija i jezičnih igara, a likovnim citatima oniričku atmosferu čini još opipljivijom. Opredjeljenje za prozni redak umjesto stiha, standardnog medija autorove poezije, kao da je dalo zamah ulančavanju slika i rezultiralo rizomskim rečenicama čije je glavno obilježje nepredvidljivost – iza svakog zareza vreba iznenađenje.
Ova knjiga gustoćom jezika i slobodom mašte zauzima osobito mjesto u autorovom opusu, ali i u kontekstu naše suvremene poezije, napose pjesme u prozi kao vitalnoga žanra čijim mogućnostima Pogačar znalački barata.
— Branislav Oblučar, urednik rukopisa
***
Knjigu je oblikovao Dejan Dragosavac Ruta.
