U srijedu 14.12. u 20 sati u organizaciji Multimedijalnog instituta i Restarta u Dokukinu KIC predstavit će se jedan od najvažnijih suvremenih japanskih dokumentarista KAZUHIRO SODA.
U masterclassu koji je naslovljen FILM PROMATRANJA Soda će predstaviti svoje nagrađivane opservacijske dokumentarce koje karakterizira znatiželjan, smiren i suptilni pristup. Tijekom posljednjih petnaestak godina Soda sa svojom partnericom i producenticom KIYOKO KASHIGAWI koja će nam se također pridružiti u Zagrebu, samostalno producira, snima, montira i distribuira svoje filmove o autsajderima koji često uključuju materijale iz njegovih političkih reportaža: napete odnose između starosjedioca i migranata, neugodne izborne kampanje, loš tretman bolesnih i ranjivih. No čak i kad ih suočava s teškim istinama Soda instinktivno skrbi za svoje gledatelje te stvara filmske prostore unutar kojih mogu predahnuti, sabrati se i reflektirati nad društvenim problemima.
Uoči masterclassa 12. i 13. prosinca u Dokukinu će se moći pogledati četiri Sodina filma PSIHA, 0, TVORNICA KAMENICA i UNUTARNJE MORE koji prikazuju ista mjesta i protagoniste u različitim periodima i iz različitih očišta te će stoga biti prikazani u parovima. Razgovor sa Sodom će moderirati Ivan Ramljak i Ivor Glavaš.
Program je u cijelosti, uključujući projekcije filmova, besplatan.
KAZUHIRO SODA (1970.) rođen je u gradu Ashikaga u prefekturi Tochiga no počeo je snimati filmove u Japanu tek kad se odselio na drugi kraj svijeta. Nakon što je diplomirao religijske znanosti na Sveučilištu u Tokiju i odustao od poduzetničke karijere upisao je diplomski studij filmske režije na Školi vizualnih umjetnosti u New Yorku gdje i danas živi. Objavio je dvije knjige ‘Mentalna bolest i mozaik’ i ‘Zašto snimam dokumentarce’ te razvio vlastitih deset filmskih zapovijedi po uzoru na pokret Dogme 95, primjerice: „Nemoj provoditi istraživanje prije snimanja.“, „Filmska ekipa mora imati najmanji mogući broj članova.“, „Koristi duge namjesto kratkih kadrova i što ih manje reži.“ te „Sam pokrij troškove produkcije.“
Sodini dokumentarci imaju mnoge dodirne točke s njegovim uzorom Frederickom Wisemanom no za razliku od Wisemana puno se više bavi pojedincima. Obojica gaje nezasitnu znatiželju naspram načina na koji funkcioniraju institucije – istražuju zakutke i rubove prostora koje snimaju te ih zanimaju edukatori, socijalni radnici, administratori, zanatlije i umjetnici. No, Soda na svoje protagoniste djeluje gotovo terapeutski i postiže da se otvore prema kameri na katarzičan način. Mačke su radoznale pratiteljice u njegovim nefikcijskim filmovima i njihov zaštitni znak.
