Fu:bar/expo & Multimedijalni institut organiziraju večer besplatnih filmskih projekcija!
• Ejla Kovačević [HR] & Dmitry Frolov [RU] – GLITCH FILM: UMJETNOST GREŠKE •
Povijest filma neodvojiva je od povijesti tehnologije. Svaki novi tehnološki izum filmašima pruža priliku za nove narativne i estetske pristupe. Kreatori komercijalnih filmova s entuzijazmom uče i primjenjuju ove tehnologije, postupno se krećući prema savršenstvu i formirajući kanon velikih imena. Međutim, tome se uvijek suprotstavljaju buntovni istraživači koji dovode u pitanje konvencionalnu upotrebu medija i nude alternativnu viziju filma. Njihove subverzije mogu biti politički motivirane i odražavati aktualna svjetska zbivanja (kao u slučaju dadaističkih ili aktivističkih filmova) ili se buniti protiv tradicionalnog filmskog aparata (kao u slučaju strukturalnog filma), ali gotovo uvijek niječu bezuvjetno dobro linearnog napretka koji karakterizira mainstream filmsku industriju. Odbijajući to prihvatiti, mnogi eksperimentalni autori okreću se idejama o nesavršenosti, pogrešci ili zastarjelosti svojstvenim svakoj tehnologiji. Podrivajući pozitivističko shvaćanje povijesti i stvarnosti, ovaj pristup omogućuje uvid u to da u svijetu postoji kontingencija koja ne ulazi ni u jedan okvir i koja predstavlja možebitni spas u vrijeme globalne krize.
Jedan od najistaknutijih oblika takve subverzivne prakse je umjetnost glitcha koja istražuje diskurse oko elektroničkih tehnologija i dovodi u pitanje mitove o njihovoj stabilnosti, ideološkoj neutralnosti i savršenosti. Destabilizirajući i dezintegrirajući sliku uporabom raznih algoritamskih alata ili fizičkom manipulacijom uređaja, glitch umjetnici razotkrivaju materijalnost medija i njihov utjecaj na društvo. Rosa Menkman, primjerice, u radu Propast PAL-a koristi tehnike databendinga i metaforu anđela povijesti Waltera Benjamina kako bi pobliže promotrila prijelaz s analogne na digitalnu televiziju koji se dogodio neprimjetno i preko noći. Oslanjajući se na Benjaminovo razumijevanje melankolije, Jon Rafman pak u filmu Shadowbanned govori o promjenjivoj percepciji povijesti, vremena i stvarnosti u hiper-ubrzanom digitalnom dobu. Srodan arheološki pristup mediju može se primijeniti na mnogo ranije tehnologije pokretnih slika, kao što je to vidljivo u filmu Plamen Samija van Ingena koji se bavi nitratnim celuloidnim filmom uništenim vatrom i vremenom.
S druge strane, mnogi glitch umjetnici koriste tehnologije suprotno njihovoj predviđenoj svrsi s ciljem kritičkog propitivanja te razotkrivanja njihovih ograničenja i latentnih ideologija.
Navedeni pristup nalazimo u desktop dokumentarcu Graysona Earlea Zašto se policajci međusobno ne tuku?, koji pokazuje logiku policijskog nasilja ugrađenu na razini koda u GTA 5 videoigri. Sličan kritički stav nudi Riar Rizaldi u svojim Bilješkama Goga Magoga, čije jezive, umjetnom inteligencijom generirane slike prokazuju izrabljivačku narav transancionalnih tehnoloških korporacija.
Spomenuti radovi, kao i drugi, dio su prikazivačkog programa GLITCH FILM: UMJETNOST GREŠKE, čiji cilj je prikazati različite oblike glitch umjetnosti, u širem smislu shvaćene kao produktivne kritičke i formalne strategije koja valorizira grešku, zastarjelost i nekonvencionalne uporabe medijskih tehnologija.
(Dmitry Frolov, Ejla Kovačević)
PROGRAM:
• Propast PAL-a (Rosa Menkman, 2010, 8′, NL)
• Plamen (Sami van Ingen, 2018, 15′, FI)
• Shadowbanned (Jon Rafman, 2018, 8′, CA)
• Zounk! (Billy Roisz, 2012, 6′, AT)
• Zašto se policajci međusobno ne tuku? (Grayson Earle, 2021, 9′, USA)
• Bilješke Goga Magoga (Riar Rizaldi, 2022, 20′, ID)
• Unutarnje predgrađe (Pekka Sassi, 2009, 11′, FI)
KUSTOSI:
Dmitry Frolov (1988., Kaliningrad) je filmski kustos i istraživač u polju eksperimentalnog filma. Studirao je kulturalne studije pri ruskom državnom sveučilištu za humanistiku te filmsko programiranje i kuriranje pri Birkbecku, Sveučilište u Londonu. Od 2017. do 2022. godine radio je kao kustos na Međunarodnom festivalu eksperimentalnog filma u Moskvi. Kurirao je brojne projekcije, panele, izložbe i performanse te surađivao s međunarodnim festivalima i kulturnim institucijama poput Festivala kratkometražnog filma Oberhausen, e-flux, Pushkin House (London), Kunstnernes Hus (Oslo) i brojnim drugim. Živi i radi u Berlinu.
Ejla Kovačević (1989.) nezavisna je filmska kritičarka, kustosica i istraživačica u polju umjetničkog i eksperimentalnog filma. Stalna je suradnica i kustosica na Festivalu eksperimentalnog filma i videa 25 FPS, članica selekcijske komisije Međunarodnog festivala analognog eksperimentalnog filma Kinoskop (Beograd, Srbija) te filmska kustosica na /’fu:bar/ Glitch Art Festivalu u Zagrebu. Od 2011. članica je filmskog laboratorija Klubvizija (Zagreb) u sklopu kojeg organizira brojne projekcije, radionice i predavanja o analognoj filmskoj praksi. Magistrirala je francuski jezik (Sveučilište Sorbonne Nouvelle – Paris 3) i komparativnu književnost (Filozofski fakultet u Zagrebu).
Program je podržan financijskim sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra, Grada Zagreba i Zaklade kultura nova.
