Promocija i javno čitanje izdanja Biblioteke 0 Općenito – Manifest družbeničkih vrsta: Psi, ljudi i značajna drugost autorice Donne Haraway, u prijevodu Marine Schumann i feminističkoj redakturi Biljane Kašić.
Urednički kolektiv u sastavu: Ana Hušman, Ivana Meštrov, Nikola Bojić, Marko Tadić (likovni dodaci), Ana Labudović / Riso i prijateljice (dizajn i tisak) pročitat će izdanje u cijelosti te predstaviti sveukupni izdavački projekt kolektiva Biblioteka 0 Općenito.
Primjerci tiskanog izdanja eseja Donne Haraway moći će se uz donaciju preuzeti na promociji, koja će se uživo održati u, a čitanje će se prenositi i online putem poveznice koja će biti dostupna neposredno prije događaja.
Izdavač: Studio Pangolin, suizdavač: Multimedijalni institut
Podrška: Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba
Manifestu družbeničkih vrsta: Psi, ljudi i značajna drugost (2003.) prethodio je utjecajni Kiborški manifest (1985.), u kojem kiborg nije tek metafora tehnološki preoblikovanog tijela, već politički resurs za promišljanje identiteta izvan esencijalističkih, binarnih i teleoloških narativa. Recentni prijevod Biblioteke 0 općenito predstavlja Manifest družbeničkih vrsta.
Baš kao što kiborg predstavlja mogućnost otpora “žena u integriranom krugu”, odnosno “bogohulno” zlorabljenje maskulinih, korporativnih vojno-tehnoloških narativa kasnog kapitalizma, tako ideja dresure u Manifestu družbeničkih vrsta zahtijeva novo, vizionarsko, politički oslobođeno čitanje. Dresura je u zapadnim diskursima često predstavljena kao čin podučavanja i uvjetovanja, gdje pas internalizira ljudske zapovijedi kroz ponavljanje i nagrađivanje. Međutim, Haraway osporava ovu instrumentalnu perspektivu, sugerirajući da dresura nije jednostrano oblikovanje ponašanja, već proces međusobnog učenja i prilagodbe kroz koji se i psi i ljudi transformiraju u ontološkom smislu. Ovo polazište ne samo da problematizira tradicionalne prikaze hijerarhijskih odnosa između ljudi i pasa, već otvara mogućnost novog promišljanja suživota, u kojem su značenja tjelesnosti i društvenosti uvijek u procesu oblikovanja i pregovaranja. Kao što se pas prilagođava ljudskim očekivanjima, tako i ljudi mijenjaju svoje tjelesne reakcije, govor tijela i percepciju u skladu s interakcijama koje se razvijaju unutar i tijekom odnosa s psom.
Donna Haraway je istaknuta profesorica emerita na Katedri za povijest svijesti na Sveučilištu California Santa Cruz. Doktorirala je biologiju na Yaleu 1972., a piše i predaje o znanosti i tehnologiji, feminističkoj teoriji i zajedništvu vrsta. Mentorirala je radove više od 60 doktoranada u raznim disciplinarnim i interdisciplinarnim poljima. Na UCSC-u surađuje u radu Centra za istraživanje znanosti i pravde i Centra za kreativne ekologije. Radeći na križanju biologije s kulturom i politikom, Haraway istražuje kako se isprepliću znanstvene činjenice, znanstvena fantastika, spekulativni feminizam, spekulativno fabuliranje, znanost, tehnologija i svijet zajedništva vrsta.
Neke od njezinih knjiga su: Staying with the Trouble: Making Kin in the Chthulucene (2016.); Manifestly Haraway (2016.); When Species Meet (2008.); The Companion Species Manifesto (2003.); The Haraway Reader (2004.); Modest_Witness@ Second_Millennium (1997., 2. izd. 2018.); Simians, Cyborgs, and Women (1991.); Primate Visions (1989.); Crystals, Fabrics, and Fields (1976., 2004.). Fabrizio Terranova snimio je dugometražni film Donna Haraway: Story Telling for Earthly Survival (2016.), a Diana Toucedo snimila je Camille & Ulysse s Haraway i etologinjom Vinciane Despret. Haraway je, s Adele Clarke, sociologinjom i povjesničarkom zdravstvenih znanosti, uredila knjigu Making Kin Not Population (Prickly Paradigm Press, 2018.), koja se bavi pitanjima brojnosti svjetskog stanovništva, feminističke antirasističke reproduktivne i ekološke pravde te procvata zajedništva vrsta.
Projekt Biblioteka 0 Općenito je suradnički projekt A. Hušman, vizualne umjetnice, i tima suradnika: kustosice I. Meštrov, arhitektice D. Sekulić, povjesničara umjetnosti N. Bojić vizualnog umjetnika M. Tadića, dizajnerice A. Labudović i montažerke H. Brkušić. Izdanja su DIY formata, RISO printana, usmjerena ka široj distribuciji na hrvatski jezik relevantnih teorijskih misli o društvu, umjetnosti i kulturi. Tekstovi imaju javna fizička, ovisno o temi, fokusu i okolnostima mijenja se i lokacija, a distribucija tekstova u formi knjižica/fanzina po eseju (naklada 300/500 primjeraka) se vrši putem partnerskih institucija, na otvorenjima izložbi, iz ruke u ruku, na sajmovima knjiga a možete ih naći i u knjižnicama. Ovakvom diseminacijom sadržaja širimo publiku i činimo prijekopotrebni sadržaj dostupan kroz više različitih medija. Diskurzivnu stranu ovog projekta vidimo kao urgentnu, nužnu, neodgodivu zbog čega ih je važno i neophodno predložiti za sufinanciranje kao javne potrebe u kulturi.
Osim u fanzin izdanju, eseje iz prve edicije moguće je preuzeti u pdf obliku s web stranice projekta ovdje.
