Godine 1991. u sklopu Eurokaza trebala se odigrati predstava San, što drugo? njemačkog redatelja Hansa Jürgena Syberberga, ali uslijed ratnih operacija u Sloveniji granice su bile zatvorene i kamion sa scenografijom nije dospio do Zagreba. Uzimajući tu epizodu kao ishodište, u ovome će se predavanju razmatrati uloga snova i snivanja u Syberbergovu djelu. Nakon uvodnog predavanja slijedi projekcija Syberbergova filma Ludwig – Rekvijem za djevičanskog kralja iz 1972.
***
Nakon što odgledate “Hitler, film iz Njemačke”, imate prvo taj Syberbergov film — a onda sve ostale filmove kojima se inače divite. (Nažalost, nije ih previše ovih dana.) Kao što se sa žaljenjem kaže u slučaju Wagnera, Syberberg nam je upropastio toleranciju spram svih ostalih. (Susan Sontag)
Dalibor je autor monografije Syberberg, umjetnost uhom mišljena (Multimedijalni institut, 2025), u kojoj se pita kako je umjetnost moguća kada povijesne okolnosti dovode u pitanje sam njezin opstanak? Našavši se pred tim problemom, Hans Jürgen Syberberg (rođen 1935.) vlastitu je umjetničku djelatnost učinio preispitivanjem umjetnosti same, njezina smisla a i njezine krivice, vraćajući se pritom slušanju kao osnovi. U toj se monografskoj knjizi, nastaloj na temelju Syberbergova dosadašnjeg rada i dokumenata iz njegove privatne zbirke, pokazuje kako se ta zamisao očituje u djelu toga možda najradikalnijeg umjetnika našeg doba.
Dalibor Davidović predaje muzikološke predmete na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
**
LUDWIG – REKVIJEM ZA DJEVIČANSKOG KRALJA
[1972. / 139 minuta / DCP s engleskim titlom]
Ludwig je prvi dio Syberbergove filmske Njemačke trilogije (drugi dio, Karl May, je izašao 1974. godine, a Hitler, film iz Njemačke 1977.).
Umjesto da prikazuje život bavarskog kralja, Ludwig je film o njegovim snovima i opsesijama koji su nj postali primarna stvarnost.
Hans-Jürgen Syberberg je studirao historiju umjetnosti i njem. književnost. Isprva asistent redatelja u kazalištu Kammerspiele u Münchenu, od 1963. djeluje na radiju u Bavarskoj, a 1965. otpočinje filmsku karijeru kao dokumentarist. Jedan od najobrazovanijih redatelja, ustraje na avangardnomu i nekomercijalnom pristupu mediju, te se ističe kao inovator na planu filmskog jezika. Izuzetno bogato tkivo njegova filmskoj mišljenja čine mitovi, suvremena njem. historija, njeni tragičari i tirani, te ideologija i narod, što on prezentira i eksplicira kombinacijom dokumentarističke metode i vlastitih umjetničkih refleksija, uz rafiniran osjećaj za sintezu filma i muzike, tako da su njegovi projekti — zapravo — refleksije o odnosu umjetnosti i politike. U svom manifestu Film, muzika budućnosti (Le film, musique de l’avenir, Pariz 1975) Syberberg “objavljuje rat” svim “formama suvremenoga filmskog dijaloga i bulevarskom filmu pravljenom u skladu s hollywoodskom tradicijom”. Ključni gradivni element njegova organizacijskog modela jest muzika. [preuzeto iz članka u Filmskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža]
***
Rad Vizualnog kolegija podupiru Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) i Grad Zagreb.
Zahvaljujemo HJ Syberbergu i Martini Gessner na dozvoli da prikažemo film, te Deutsche Kinemathek na ustupljenoj kopiji.
