Tijekom posljednjih dvadesetak godina, bivše države Jugoslavije su svjedočile velikom prijenosu kolektivnih proizvodnih i socijalnih sredstava iz društvenog vlasništva u ruke slobodnog tržišta te privatnog kapitala. Poduzeća, banke, stambene dionice, visoko obrazovanje, zdravstvo, prirodni resursi, javni prostori i infrastruktura podlegli su višestrukim valovima marketizacije, komodifikacije i privatizacije. Reorijentacija prema potpunom liberalnom kapitalizmu, započeta kasnih 80-ih strukturalnom prilagodbom programa namijenjenih okončavanju produbljene krize jugoslavenskog socio-ekonomskog modela te popraćena zaoštravanjem etničkih sukoba i rata kasnih 90-ih, bila je ozakonjena obećanjima općeg društvenog napretka kojeg podrazumijeva integracija u sistem kapitalizma. Bilo je to obećanje normalizacije kapitalističkog trickle-down napretka koji bi paradoksalno uslijedio nakon kraja povijesti. Međutim, sada kad je kriza 2008. pokazala da je car gol, da se kapital ne može širiti i reproducirati bez produbljivanja društvene podijeljenosti diljem globalnog kapitalističkog teritorija i da se pod tim režimom navodno jednakih prilika neki suočuju s budućnošću trajnog siromaštva i oskudice, kontinuirana privatizacijska akumulacija pokazuje svoj korozivan učinak.
Resursna nadmetanja društva i kapitala podjednako se očituju i u slučaju gdje su izraženi potencijali društvenosti—javni prostori, javno obrazovanje, javne usluge, kao i u slučaju gdje su isti oduzeti—napuštene zgrade, zatvorene tvornice i mali obrti. Akumulacija privatizacijom parazitira na potencijalu društvenosti iako je strategija koju provodi često isključiva i neosobna. Izložba „Likvidacija“ preispituje načine na koje se privatizacija, iako nije uvijek očita, može razumljivo prikazati kroz umjetničke, društvene i političke prakse. Konferencija će okupiti umjetnike, ugledne znanstvenike i intelektualce te aktiviste iz regije koji se protive privatizacijama, a s ciljem promišljanja tih procesa i mogućnosti otpora koje su prosvjedni pokreti posljednjih nekoliko godina otvorili u regiji.
Konferencija je dio programa “Likvidacija“, međunarodnog interdisciplinarnog projekta koji je pokrenula njujorška kustosica Sarah Lookofsky, a koji provodi kustoski tim Galerije Miroslav Kraljević (Ana Kovačić, Lea Vene i Sanja Sekelj) u Zagrebu, Centar za suvremenu umjetnost Stacion u Prištini te Europski institut za progresivnu kulturnu politiku u Beču. Projekt je prezentaciju započeo u ljeto 2013. godine izložbom u Prištini, a nastavak će uslijediti otvorenjem izložbe 2. svibnja u 20 sati u Galeriji Miroslav Kraljević te konferencijom koja će se održati naredna dva dana (3. i 4. svibnja). U konceptualizaciji konferencije sudjelovali su Mario Kikaš te Tomislav Medak i Multimedijalni institut. Konferencija okuplja dio umjetnika koji sudjeluju u projektu Likvidacija, niz relevantnih stručnjaka i teoretičara te aktivista. U okviru konferencije održat će se i dva samostalna predavanja Borisa Budena i Neila Brennera. Potaknuti projektnim partnerstvom sa Stacionom konferencija je zamišljena kao platforma za diskusiju o privatizacijskim procesima u zemljama regije, o iskustvima borbe za javni prostor te o pojedinim radovima koji će biti predstavljeni na izložbi.
PROGRAM KONFERENCIJE
Subota, 3.5.2014.
10:00 – 10:45 Boris Buden (Europski institut za progresivnu kulturnu politiku): Those who make revolution half way…
Rasprava 10:45 – 11:45 12:00 – 14:00 The Primitive Accumulation and Industrial Action in the Ex-Yugoslav Countries // Domagoj Mihaljević (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju), Milenko Srećković (Pokret za slobodu), Emin Eminagić (Front Slobode)
16:00 – 16:45 Neil Brenner (Graduate School of Design, Harvard University): Urban Ideologies and the Critique of Neoliberal Urbanization
Rasprava 16:45 – 17:45
18:00 – 20:00 The Enclosures of Space, the Resistances of the Public // Teodor Celakoski (Pravo na grad), John Hawke, Volker Eick (Freie Universität Berlin)
Nedjelja, 4.5.2014.
15:00 – 18:00 The Afterlives of Labor // Bojan Mucko, Milijana Babić, Mario Kikaš, OUR (Alemka Đivoje, Dalibor Prančević, Robertina Tomić)
