Tjedan Vizualnog kolegija

01.12. / utorak / 20:00h / KINO TUŠKANAC

 
Kratki utorak

(Le Saphir de Saint Louis / 2015. / 35’/ Španjolska / DCP / engleski titlovi)

Katedrala St. Louis u francuskom La Rochelleu prepuna je slika koji su pomorski trgovci ostavljali za zahvalu svecima. Među njima je i slika koja svjedoči o tragediji broda “Safir” iz 1741. godine, na kojem je uz trideset članova posade bilo i dvjestosedamdeset robova. Ta je slika poput tajnih vrata katedrale koja otvara put u daleku povijest.

“Narator dokumentarnog eseja ‘Safir iz Saint Louisa’, koji pokazuje kako se i od naizgled ne pretjerano atraktivne teme može snimiti impresivan film, je legendarni francuski glumac André Wilms, posebno poznat fanovima Akija Kaurismäkija.” (Ivan Ramljak)

(Old Jewish Cemetary / 2014. / 20’ / Nizozemska, Latvija / DCP / engleski titlovi)

Prvo židovsko groblje u Rigi osnovano je 1795. godine, a nakon njemačke okupacije 1941. postalo je masovna grobnica za više od tisuću Židova ubijenih u domovima i na ulicama tamošnjeg geta. Poslije Drugog svjetskog rata mnogi su nadgrobni spomenici srušeni i korišteni kao građevinski materijal, a groblje je pretvoreno u park u jednoj od najsiromašnijih gradskih četvrti, mjesto okupljanja grupa s društvene margine.

“Vjerojatno najvažniji dokumentarist današnjice, u impresivnoj crno-bijeloj elegiji, bez ikakvog verbalnog komentara, snima lokalne alkoholičare, djecu i američke turiste kako se potucaju po lokalitetu čija je trauma očigledno nestala iz kolektivne memorije.” (Ivan Ramljak)

(Noite Sem Distância / 2015. / 23’ / Portugal / DCP / engleski titlovi)

Trenutak u sjećanju krajolika: planinu Gerês koja dijeli Portugal i Galiciju stoljećima prelaze krijumčari. Stijene, rijeka i stabla nijemi su svjedoci koji će im pomoći u skrivanju. Trebaju samo pričekati noć kako bi prešli udaljenost koja razdvaja dvije zemlje.

“Patiño u filmu koristi lokalne naturščike koji su se zaista bavili aktivnostima koje prikazuje, ali sliku ‘prebacuje’ u negativ s čime dobiva nadrealan i vizualno inovativan efekt, i pretvara gledanje ovog filma u, da citiramo Stana Brakhagea, ‘avanturu u percepciji.’” (Ivan Ramljak)

02.12. / srijeda / KINO TUŠKANAC / 19:00h

(L’accademia delle muse / 2015. / 92’ / Španjolska / DCP / engleski i hrvatski titlovi)

Profesor Raffaele Pinto otvara “Akademiju muza”. U početku sa svojim studenticama raspravlja o Beatrice, muzi nad muzama, čistom nadahnuću, samom Duhu Svetom koji se naselio u Danteovoj duši i potaknuo ga da spjeva Božanstvenu komediju. Iz tjedna u tjedan svjedočimo njihovim visprenim, živim i strastvenim raspravama o prirodi, utjecaju i značenju muza za poeziju i poezije za život sam. Ima li među njima možda koja muza?

“Fascinatno putovanje u svijet nekoga tko vjeruje u riječi i njihovu moć da promijene ljude, ali onda shvaća da te promjene imaju posljedice u stvarnom životu.” (Tony Bayfield, “Passages”)

03.12. / četvrtak / MaMa / 16:00h

[prezentacija]

Kazališna redateljica Tea Tupajić započela je 2013. godine rad na projektu Umjetnost obmane u kojem se bavi usporedbom rada agenta tajne službe i rada umjetnika. Koristeći obmanu kao glavno oruđe, tajne su službe razvile tehnike kao što su emocionalna manipulacija, implantacija motivacije, i slične psihološke igre u znanstveno preciznu umjetnost međuljudske interakcije.
Kao suradnike u projektu Tupajić poziva aktivne i bivše agente izraelskih tajnih službi Mossad i Shin Bet, te s njima istražuje paletu vještina, tehnika i nužne virtuoznosti potrebne za njihov rad. U prezentaciji Tupajić će reflektirati o procesu, iskustvima i rezultatima projekta.

03.12. / četvrtak / KINO TUŠKANAC / 19:00h

(Bella e perduta / 2015. / 86’ / Italija / DCP / engleski i hrvatski titlovi)

Pulcinella je poslan iz dubina Vezuva u suvremenu Campaniu da ispuni predsmrtnu želju siromašnog pastira Tommasa: spasiti mladog bika Sarchiaponea. Pulcinella pronalazi životinju u bivšoj kraljevskoj palačo Carditello i vodi ga na sjever – dva bića, čovjek i životinja, putuju prelijepom i izgubljenom Italijom, ali dugo putovanje ne donosi željeni kraj.

“Nakon što nas je Marcellov prethodni komad ‘La bocca del lupo’ natjerao da izvadimo maramice, još jedna autorova priča koja razara srce samo je učvrstila autorov status trenutno najzanimljivijeg talijanskog dokumentariste, pokazujući da je u svijetu koji negira dušu – prava umjetnost biti bikom.” (Dragan Rubeša, “Novi list”)

03.12. / četvrtak / KINO TUŠKANAC / 21:00h

(Toponimia / 2015. / 82’ / Argentina / HD / engleski titlovi)

Vizualna analiza niza gradova smještenih u zapadnom dijelu argentinske pokrajine Tucumán, koju je sredinom 70-ih godina osnovala vojna hunta čiji su nazivi imena vojnika poginulih u sukobima s tamošnjom gerilom. S minimalnim povijesnim uvidom, ograničenim na pregled službene dokumentacije, Perel se fokusira na bilježenje sadašnjeg života kroz fiksirane, petnaest sekundi duge kadrove kojima pokazuje kako je vrijeme nagrizlo pokušaj nametanja povijesne semantike, a zaborav i dalje briše tragove željene utopije.

“Prakse, utjecaji i naslijeđe represije zabilježeni su znanstvenom strogošću i umjeničkim okom Jonathana Perela u vrhunskom ostvarenju ‘Toponimija’, koje je tridesetdevetogodišnjem Argentincu donosi zakašnjelo međunarodno priznanje.” (Neil Young)

04.12. / petak / MaMa / 17:00h

Nebojša Jovanović: Celuloidna “Sedma republika” – Motiv gastarbajtera u jugoslavenskom igranom filmu [predavanje]

Kao jedan od ključnih fenomena jugoslavenske socijalističke modernosti, ekonomska emigracija nije zaobišla ni filmski medij. Kako je prisustvo lika gastarbajtera u imaginariju jugoslavenske kinematografije neizbježno, predavanje će ponuditi pregled filmskih reprezentacija radnika u inozemstvu. No, glavna teza predavanja je da taj celuloidni lik ne bismo smjeli gledati u izolaciji, nego kao dio šireg repertoara filmskih reprezentacija i narativa. Predavanje će stoga historizirati motiv gastarbajtera i migracije na relaciji Istok–Zapad unutar opsežnije genealogije filmskih motiva, poput onih koji prikazuju i ostale tipove migracije u socijalizmu, u drugim historijsko-ideološkim konstelacijama, ili kroz prizmu antijugoslavenske političke emigracije i kriminalnog podzemlja.

Nebojša Jovanović izučava jugoslavenski film u svjetlu feminističke filmske teorije. Doktorirao je na Odsjeku za rodne studije na Central European University u Budimpešti, s disertacijom o rodu i seksualnosti u klasičnom jugoslavenskom filmu. Njegovi tekstovi su objavljeni u časopisima Hrvatski filmski ljetopis, KINO!, i StudiesinEastern European Cinema.

04.12. / petak / KINO TUŠKANAC / 17:00h

(Projekcija u sklopu radionice Anidox / Couleur de peau: Miel / 2012. / 74’ / Francuska, Belgija / DCP / hrvatski titlovi)

Usvajanje odobreno snažna je, dirljiva, duhovita i ljupka autobiografska priča južnokorejskog animatora Junga, jednog od 200 tisuća djece posvojene nakon Korejskog rata. Junga, kojem je sada 47 godina, policija je pronašla na ulicama Seula kada je imao 5 godina, nakon čega ga je usvojila belgijska obitelj. Mnogo godina kasnije odlučio se po prvi put vratiti u Seul kako bi još jednom udahnuo zrak svoje zemlje i pokušao pronaći biološku majku. Pratimo njegovo putovanje pomirenja sa svojim korijenima koje ga tjera da se ponovno, u animaciji, prisjeti djeteta kakvo je nekada bio.

04.12. / petak / KINO TUŠKANAC / 19:00h

(El Cielo del Centauro / 2015. / 93’ / Argentina / DCP / španjolski i hrvatski titlovi)

Inženjer nikad nije bio u Južnoj Americi. Njegov je brod zorom pristao u Buenos Airesu odakle će isploviti idući dan.

“Snimio sam samo jedan film u Buenos Airesu: dugometražni prvijenac, ‘Invaziju’, koji sam napisao s Jorgeom Luisom Borgesom. Poslije 43 godine, odjednom sam osjetio jasnu potrebu da isti čas opet uronim u svoj grad i u film, i to strastveno. Stoga sam, s Marianom Llinásom napisao… basnu? sufijsku priču? Ili, recimo radije zaplet u tradiciji čiste argentinske fantastične kratke priče kojoj je strana bilo kakva ‘psihologija’, koja se odaje prostoj magiji pripovijedanja, začinjenoj specifičnim humorom koji, iako skriven, uvijek vreba iz zasjede. Mala muzika – iza igre koja uopće nije igra – mora jedinstvenim rezonancama ispuniti teritorij začudnosti koji pripada nama, čak i ako su njegova vrata – poput onih na vjetrenjači – uvijek dijelom zaklonjena.” (Hugo Santiago)

– nakon projekcije slijedi razgovor autora s njemačkim filozofom Alexanderom García-Düttmannom)

05.12. / subota / KINO TUŠKANAC / 18:00h

(uvod u film: Alexander García-Düttmann / Vaghe stelle dell’Orsa / 1965. / 105’ / Italija / DCP / engleski titlovi)

Sandra se vraća u rodno mjesto da bi preuzela obiteljski posao i odala počast ocu, žrtvi Auschwitza. Sjećanja, tajne i traume iz djetinjstva vrlo brzo izbijaju u prvi plan.
“Uz redateljev genij za kompoziciju i scenu, čak i da tajne seksa i krvi nisu tako primamljive i iskonske, ovo digitalno remasterirano re-izdanje Viscontijevog remekdjela palača, incesta i herojski zategnutih spavaćica bilo bi desert za kinofile. Kopija ovako iskričava, glumci ovako prekrasni, odaje ovako raskošne, dvorišta ovako sjenovita – da je ovaj film pas, bili bi presretni da vam dva sata liže lice.” (Alan Scherstuhl, “The Village Voice”)

06.12. / nedjelja / KINO TUŠKANAC / 17:00h

Crni film, 1971. (14′)
Nezaposleni ljudi, 1968. (13′)
Inventur, 1975. (10′)
Tvrđava Evropa, 2000. (80′)

Od kasnih 60-ih društveno angažirani filmovi Želimira Žilnika priskrbili su mu štovatelje, ali 70-ih i cenzuru zbog njegove bespoštedne kritike državnog aparata. Niskobudžetni filmovi i izazovne političke teme obilježavaju njegovu karijeru, koja obuhvaća više od 50 filmova. Žilnikova sposobnost opservacije i stvaranja uvjerljivih priča iz života običnih ljudi linija je koja se provlači njegovim radovima. U novije vrijeme fokus njegovih filmova odmaknuo se od podijeljenog Balkana ka preispitivanju njegova odnosa s jačanjem nadzora evropskih granica, ulazeći u središte problematike izbjeglica i migranata.
 

19:00h

Razgovor Borisa Budena sa Želimirom Žilnikom

– program u suradnji s kolektivom WHW