Povodom aktualnih zbivanja u Istanbulu Pravo na grad vas poziva na projekciju dokumentarnog filma Ecumenopolis: City without Borders. Film problematizira razvoj Istanbula kroz urbano restrukturiranje koje grad prolazi u posljednjih nekoliko desetljeća.
Nakon filma uslijedit će razgovor o filmu i trenutnim zbivanjima u Turskoj.
Raspravu će otvoriti Nikolina Rajković – apsloventica turkologije i sociologije koja trenutno radi diplomski na temu urbanog restrukturiranja Istanbula, a jedno je vrijeme živjela u Turskoj – kratkim uvodom u kojem će povezati antivladine prosvjede s trenutnim vladinim politikama.
Film će biti prikazan s engleskim titlovima.
Antivladini prosvjedi koji su ovih dana zahvatili Tursku i proširili se na više od 60 turskih gradova, započeli su nakon nasilne policijske intervencije protiv inicijative za očuvanje javnog prostora u središtu Istanbula koji posljednjih desetljeća prolazi kroz neoliberalnu urbanu obnovu. Zanimljivo da je se ono što se pretvorilo u pobunu protiv Erdoganovog režima proširilo upravo iz osporavanja ovakvog tipa urbane politike i problematiziranja urbanog prostora kao prostora mobilizacije, participacije i politike. Događanja u Istanbulu po tome su slična događanjima u Berlinu, Stuttgartu ili Zagrebu gdje su se osporavanja i društveni pokreti koji su ih doveli na dnevni red koncentrirala oko prisutnog fenomena urbane politike koji bi se mogao podvesti pod nazivnik neoliberalne urbane obnove, koja u sebi prvenstveno sadrži elemente transformacije javnih prostora u privatne te nametanje njihove razmjenske vrijednosti nad uporabnom. U slučaju Turske ovaj se pokret pokazao kao ključni moment i katalizator sposoban izazvati opći revolt građana i uvođenje na dnevni red šireg spektra političkih pitanja.
Film Ecumenopolis: City without borders (Ekumenopolis je pojam, smišljen 1967. godine od strane Constantinosa Doxiadisa, a predstavlja ideju da će u budućnosti urbana područja i megapolisi međusobno srasti i spojiti se do te mjere da bi na Zemlji postojao jedan jedini kontinuirani svjetski grad kao posljedica trenutne urbanizacije i trendova u rastu svjetske populacije) problematizira urbanu obnovu Istanbula do koje dolazi usred neoliberalne transformacije globalne ekonomije tijekom 1980-ih. Za ovu novu ekonomsku strukturu temeljenu na financijskom i uslužnom sektoru, urbani prostor postao je alat za akumulaciju kapitala što je dovelo do ozbiljnih posljedica za glavne gradove zemalja u razvoju. U Istanbulu, koji nema tradiciju principijelnog planiranja, gradska vlast je slijepo prihvatila neoliberalni pristup koji postavlja profit ispred potreba stanovnika grada; veliki igrači su se borili da dobiju dio plijena i rezultat je megagrad divljih naselja u kojem se 15 milijuna ljudi bori s nizom životnih problema. U posljednjih desetak godina, kao što je Svjetska banka predvidjela, Istanbul se mijenjao iz industrijskog u financijsko-uslužni grad orijentiran na privlačenje stranih investicija. Pretvaranje Istanbula u grad privlačan stranim investicijama podrazumijevalo je ukidanje zakonskih kontrola koje štite javna dobra, ali i paralelnu promjenu korisnika grada. To je značilo da za radničku klasu koja je zapravo izgradila grad kao industrijski centar više nema mjesta u novoj financijsko-uslužnoj konfiguraciji grada i na njih se primjenjuju projekti “urbane obnove” koji podrazumijevaju demolirane naselja i gradnju nebodere, autocesta i trgovačkih centara. Ogromni jaz između bogatih i siromašnih u Istanbulu se ogleda sve više u urbanom prostoru i prostornoj segregaciji. Bogati su u ograđenim zajednicama i rezidencijama, dok su siromašni otjerani u ispostave na periferiji grada gdje žive u očaju i beznađu.
Nedostatak planiranja razvoja grada doveo je do toga da je Istanbul danas neodrživ grad. Iako zbog prirodnih ograničenja grad može podnijeti maksimalnu populaciju od 5 milijuna stanovnika, grad trenutno nastanjuje 15 milijuna s tendencijom rasta. Voda za grad se doprema iz udaljenih područja, a ogromna i stalna potreba za njom iscrpljuje izvore iz kojih se nabavlja čime se uništava okoliš. Sjeverna šumska područja iskorištavaju se velikom brzinom, a projekt izgradnje trećeg mosta preko Bospora ugrožava preostala šumska i vodena područja koji omogućuju život u Istanbulu. Ekološke granice su pređene, ekonomske granice su pređene, populacijske granice su pređene, socijalna kohezija je uništena. Ovo je portret neoliberalne urbanizacije: Ekumenopolis.
