Je li ideja uživanja, zaglavljena između negativnosti i manjka, postala neupotrebljiva i trebamo li je možda napustiti u korist novog pojma žudnje? Ili je i sama žudnja u svojem temelju pitanje manjka, izostanka i gubitka? Ovo je točka prijepora koja razdvaja opuse Gillesa Deleuzea i Jacquesa Lacana, dva najznačajnija mislioca u poratnoj Francuskoj. Iako je susret s psihoanalizom duboko obilježio Deleuzeovo djelo, tek trebamo kritički razmotriti vrlo različite stavove koje je on tijekom svog rada zauzimao prema psihoanalizi, napose lakanovskoj teoriji.
U Nevolji s užitkom, Aaron Schuster pokušava raspetljati ovaj zamršeni odnos. Rezultat nije niti lakanovsko čitanje Deleuzea niti delezijansko čitanje Lacana, već sistematična i usporedna analiza u kojoj autor identificira poteškoće koje dijele oba mislioca te načine, u konačnici nespojive, na koje ih oni pokušavaju riješiti. Schuster se fokusira na nagon i žudnju – čudan i zamršen odnos ljudskih bića sa silama koje ih pokreću iznutra – “nevolju s užitkom”.
Aaron Schuster uvijek je rado viđen gost u MaMi. Posljednji put nas je posjetio u lipnju prošle godine kada je, u okviru simpozija POIESIS, održao predavanje Kako istraživati kao pas – Kafkina nova znanost. Možete ga pogledati ovdje.
