Tijekom zadnjih pet desetljeća, američki filmaš Nathaniel Dorsky stvara jedinstvene filmske poeme. Svoj filmski rad počeo je kao pripadnik američkog filmskog undergrounda, djelujući zajedno s Andyjem Warholom, Stanom Brakhageom i Jonasom Mekasom. Njegovi se radovi direktno obraćaju filmskoj srži, elementima i njihovim međuodnosima: svjetlosti, ritmu, pogledu, rezu (…). Temeljito razrađenim pristupom, Dorsky postavlja film kao vizualnu umjetnost, rješavajući se filmske ovisnosti o tekstu, naraciji i zvuku, uspostavljajući film kao autonoman jezik. Autorova privrženost celuloidu i preciznoj izradi filma proizlazi iz uvjerenja da film može i treba biti transcendentalno iskustvo, ono koje “potkopava našu ukorijenjenost u temporalnosti i razotkriva dubine našeg realiteta, koje nam omogućuje potpuniji osjećaj sebstva i svijeta koje nas okružuje”.
Zbog toga autor odbija digitalizirati svoje radove, inzistirajući na analognoj projekciji kao jedinom načinu da se u potpunosti doživi i proživi film, medij koji je ovdje da nam kaže nešto o nama samima.
U programu posvećenom filmskoj poetici Nathaniela Dorskog Multimedijalni institut u suradnji s Klubvizijom, Labuom i Akademijom likovnih umjetnosti prikazuje recentne radove umjetnika u originalnom 16mm formatu. U sklopu programa također objavljujemo prijevod njegovog eseja “Devotional Cinema”, jednu od najvažnijih suvremenih poetika filma.
* RASPORED PROJEKCIJA *
subota, 01.06.2019. u 20:00h : ukupno trajanje 138’ plus stanke
— HOURS OF JEROME : 45’: “Satovi za Jeromea” (kao u Knjizi satova) je skup slika, energija i iluminacija iz svakodnevnog života. Ti dijelovi svjetlosti vrte se oko četiri godišnja doba. Prvi dio obuhvaća proljeće i ljeto.
— TRISTE : 18’: Triste pokazuje razinu kinematografskog jezika prema kojoj teži moj rad. Delikatnim izmjenama težine i čvrstoće slika te spajanjem tema koje se obično ne povezuju, može izniknuti dublji osjećaj prolaznosti i otajstva. “Tuga” na koju naslov aludira odnosi se više na borbu filma da postane film kao takav, a ne na prevladavajuće raspoloženje.
— VARIATIONS : 24’: “Varijacije” su nastale tijekom snimanja dodatnog materijala za “Triste”. Kakav nježan kaos, kakav val blistavih rima može otkriti kino nesputano prozaičnim riječima? U brončanom dobu različita su svetišta služila kao mjesta iscjeljenja. Jedna od glavnih aktivnosti je bio transformativno-iscjeliteljski san. Ova montaža se obraća toj tradiciji.
— ARBOR VITAE : 28’: Arbor Vitae je gesta za film čistog bivanja. Period u kojem je snimljen, 1999. Godina, prožima njegov ambijent. Premda su rezovi otvoreni i brojni, njegov glavni cilj je otkrivanje transparentnosti postojanja/prisutnosti, nježne zagonetke drva života.
— LOVE’S REFRAIN : 22’: Možda taktilno najnježniji u ovoj seriji filmova, Love’s Refrain ostaje svakog trenutka na vlastitoj površini. Riječ je o kodi u sumraku, blagorječivom završetku ciklusa od četiri sinematične pjesme.
nedjelja, 02.06. u 20:00h : ukupno trajanje 137’ plus stanke
— ARBORETUM CYCLE : 137: Ovaj sedmodijelni ciklus snimljen je tijekom čitave jedne godine u svijetu svjetla i biljaka. Kao gledatelji svjedočimo ne samo mijeni godišnjih doba već i evoluciji sineasta tijekom godine istraživanja svjetla kao energije živućih bića. Tijekom snimanja, sedam se filmova spontano iskazalo različitim stadijima života: rano djetinjstvo, mladost, zrelost, starost, i smrt.