Kontroverza koju je izazvalo uvrštavanje filma Petite fille Sébastiena Lifshitza na filmski festival Slobodna zona novembra 2020. godine, ukazalo je koliko kombinacija filma kao umjetnosti i rodne tranzicije odnosno trans iskustva kao umjetnički zahvaćene teme, ostaje izazovna i, čini se, problematična za dio javnosti. No, kako stojimo s filmskim reprezentacijama trans osoba i iskustva iz naše „regije“?
Predavanja Nebojše Jovanovića sa Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu će podsjetiti na trans-motive u jugoslavenskoj, kao i postjugoslavenskim kinematografijama: od filma Crveni cvet (1950, r. Gustav Gavrin), s pionirskom i pozitivnom reprezentacijom druga, do recentnih filmova poput Tranzicije (2016, r. Milica Tomović), koji ocrtava promjene u društvenom životu osobe koja se odluči na operativno pomognutu tranziciju, ili Sve te senzacije u mom trbuhu (2020, r. Marko Dješka i Matia Anna Pleše), koji po prvi put u postjugovenskom filmu animacijom prenosi i uobličava senzibilnost jedne transosobe.
Iako ove reprezentacije možemo i trebamo analizirati u okviru šireg repertoara LGBTQI reprezentacija, nema dvojbe da specifičnosti reprezentacija transosoba ne bi trebale ostati u sjeni brojnijih reprezentacija homoseksualnih osoba, ili biti izjednačene s njima. Kao što iskustva rodne tranzicije nije svedivo na iskustvo homosekualnosti, tako bismo morali izbjeći grešku njihovog izjednačavanja u filmskom imaginariju.
Snimku predavanja možete pogledati ovdje.
