Na pitanje zašto je Jacques Rancière danas neizostavno ime kad se želi misliti politiku i umjetnost, i zašto je njegova filozofija inspirativna za nebrojene intelektualce, umjetnike i aktiviste, odgovor će biti vrlo kratak. Rancière ne nudi nikakvo razrađeno učenje ili povlaštenu filozofsku istinu koja bi bila orijentir djelovanju. Jacques Rancière će reći da je jedina pretpostavka koja nam omogućava da stvorimo demokratsko društvo jednakost. Jednakost je radikalna i ne ovisi o obrazovanosti ili o bogatstvu. Pretpostavka jednakosti koja ne isključuje nikoga i ništa pogubna je za svako društveno uređenje koje počiva na nejednakosti i hijerarhijama, te će moćnici napraviti sve da je ušutkaju. “Učitelj neznalica” je Rancièrovo remek-djelo i jedna neobična filozofska pripovijest koja priča o intelektualnoj emancipaciji. Intrigantna i radikalna prispodoba oslobađanja po Rancièreu jest situacija u kojoj učitelji koji i sami ništa ne znaju o konkretnom predmetu podučavaju druge ljude u tome. Jer, kako će Rancière kazati, u procesu obrazovanja je riječ o zajedničkom stvaranju slobode a ne o transferu znanja.
