Izdavački progam krenuo je sa samim počecima Multimedijalnog instituta. Prva edicija nastala je u okviru aktivnosti programa past:forward, a kao izdavačka suradnja s Arkzinom. Past:forward je bio kolektiv i mailing lista za filozofiju i društvenu teoriju koja je okupljala veliki krug ranih i trajnih suradnika oko predavanja, razgovora, prijevoda, temata u Zarezu i izdanja. Prvo izdanje, Imperij Michaela Hardta i Tonija Negrija, izaći će 2003. Iste te godine pokreće se i druga edicija mamina mala biblioteka, a u narednim godinama slijede višegodišnje edicije Basics (2004.-) s fokusom na kritičku digitalnu kulturu i Vizualni kolegij (2005.-) s fokusom na film i teoriju. Recentnije, Prijatelji (2015.-) kao prvi iskorak u književno izdavaštvo u suradnji s Kulturtregerom i Skhole (2018.-) sa širokim fokusom na novu i drugačiju teoriju. U međuvremenu izlaze manje i prigodne edicije: Nova kritička teorija (2004.-) kao suradnja s Beogradskim krugom, Sve se svodi na estetiku i političku ekonomiju (2014.) kao suradnja s Kuda.org, jednokratna teorijska izdanja, katalozi, zbornici,… i suradnje s Fakultetom za medije i komunikacije, Što, kako i za koga/WHW, Frakcijom, Subversiveom…
Početna funkcija izdavačke aktivnosti bila je pratiti programe u MaMi i uglavnom se temeljila ili na prijevodima autorica i autora koji su držali predavanja u Zagrebu ili pak zbornike, a cilj je bio pomicati okvire diskursa u filozofiji, društvenoj teoriji, razumijevanju medija i značaju zajedničkih dobara. Posljednjih godina, međutim, izdavačka aktivnost postala je autonomna od logike programa i značajnije se zasniva na prvim izdanjima i naručenim radovima, između ostalog istaknutih i mladih književnica i književnika kao što su Dubravka Ugrešić, László Karsznahorkai, Marko Pogačar, Espi Tomičić…
Iz izdavačkog programa u proteklih 20 godina izašlo je 100 naslova, a na njima su urednički i produkcijski radili kao uži tim Petar Milat, Tomislav Medak, Igor Marković, Ante Jerić, Ivana Pejić i Lina Gonan.
<Tomislav Medak, član teorijskog i izdavačkog tima Multimedijalnog instituta, digitalni knjižničar-amater i istraživač s doktoratom o tehnopolitici i planetarnoj ekološkoj krizi>
Pregled i digitalna arhiva izdanja Multimedijalnog instituta:
https://www.wikidata.org/wiki/Q31199529
Kako, kada i zašto ste se pridružili izdavačkim aktivnostima Multimedijalnog instituta i na kojim ste edicijama radile?
TOM: Prije početnog okupljanja oko Multimedijalnog instituta 1999, u koji smo Petar i ja došli na poziv našeg kolege s filozofije Teodora Celakskog. Između zadnjih dana fakulteta i uključivanja u Multimedijalni institut Petar i ja zajedno smo uređivali časopis studenata filozofije Čemu i povremeno smo (uz znatnu muku) pisali individualne i zajedničke redove iz filozofije, a ja sam i zarađivao sitnu kintu prevodeći tekstove za 3. program Hrvatskog radija.
Kako su se te 1999. kovali planovi za otvaranje MaMe, tako smo pokrenuli program past:forward i priredili prijedlog za prateću biblioteku koju smo odlučili izdavati u partnerstvu s Arkzinom uz potporu Instituta otvoreno društvo. Za tu prvu ediciju odabrali smo prijevod Dva ogleda Jean-Luca Nancyja, Imperija Michaela Hardta i Tonija Negrija te Homo Sacer Giorga Agambena, djela filozofâ koji su presudno usmjerili naš filozofski rad sredinom 1990-ih, ali su bili gotovo nepoznati u našem kontekstu. Nakon niza financijskih peripetija, u kojoj je središnju ulogu igrao komad nužne, ali uskoro napuštene tehnologije koja se zvala belihter, 2003. je izašao Imperij, a onda i ostala dva naslova. Ja sam i preveo Nancyjeve oglede, a Petar i ja smo odrađivali ostatak uredničkog rada.
Kako su počele pojedine edicije?
TOM: Nakon inicijacije s past:forwardom, iz zajedničkog rada na programu MaMe tih ranih dana pokrenuli maminu malu biblioteku, a kroz suradnju s Marcellom na temama otvorenih tehnoloških infrastruktura ja sam pokrenuo ediciju Basic. Kao što je istaknuto gore u uvodu, izdanja su uglavnom pratila naš program – autorice i autore koje smo dovodili i teme koje smo kroz djelovanje Multimedijalnog instituta htjeli pokrenuti u našem društvu. Primjer za to je edicija Vizualni kolegij koju je uređivao Ptera. Često su edicije nastajale iz suradnji. Petar je, isto tako, bio presudan za uspostavljanje suradnje s Beogradskim krugom i pokretanje edicije Nova kritička teorija u sklopu koje sam preveo knjigu Solidarnost njemačkog političkog filozofa i našeg prijatelja Haukea Brunkhorsta. Tako su nastale edicije Prijatelji s Kulturtregerom i Skhole uz podršku Drugog mora. Posljednjih godina sam slabije uključen u izdavački program, ali pogotovo u pandemiji koronavirsua se programski fokus Multimedijalnog instituta u značajnoj mjeri pomjeri na izdavaštvo – i nadasve rad na izdavanju izvornih književnih i teorijskih djela stranih i domaćih autora.
Koje su knjige vama posebno važne i zašto?
TOM: Važne su mi ponajviše one knjige koje sam autorski radio i koje su često nastajale izvan edicija. Primjerice, System.Hack() (2006.), publikacija koja smo Marcell i ja priredili za istoimenu izložbu, Izgledi Arkzina i Ideja radikalnih medija (2013.), katalog i zbornik koje smo Petar i ja priredili za seriju događanja oko Arkzina i kritičke medijske kulture, te Public Library (2015.) koju smo uredili Marcell i ja. Važan mi je i bio zbornik The Neoliberal Frontline. Urban Struggles in Post-Socialist Societies (2008.) koji smo uredili veliki broj nas, kao i prijevod Lessigovog Koda i drugih zakona kiberprostora. Ova djela su u velikoj mjeri oblikovala moj i naš zajednički rad protiv privatnog vlasništva i oko zajedničkih dobara, što će u značajnoj mjeri biti bitno za naš aktivistički rad – za inicijativu protiv prostorne nepravde Pravo na grad i za program protiv intelektualnog vlasništva u znanju Javna knjižnica.
Koje su knjige važne u širem kontekstu i kakav su trag ostavile?
TOM: Knjige koje su izlazile u prvih desetak, petnaestak godina imale su ograničen odjek, ali su djelomično formirale aktivizam kojeg smo bili dio. Današnja vrlo uspješna izdanja književnica i književnika poput Ugrešić, Tomičić, Christensen, Krasznahorkaija ili Ernaux imaju više odjeka u čitalačkoj javnosti, no njihov bitan karakter je apartnost koja je karakterizirala i ona manje uspješna izdanja. Idanja su i prijateljstva s autoricama i autorima i pokušaj pretumačenja neposrednog i transnacionalnog konteksta.