Simpozij i njegova tema nastavak su umjetničkog interesa BADco. za razmatranjem poveznica izvedbe i vremena. Naše istraživanje, vezano je za kritičko promišljanje različitih struktura vremena kako u kontekstu kapitalističke ekonomske proizvodnje, u radu s tehnologijama na sceni, tako i u radu plesa kao stare tehnologije. Prije svega, upućeno je na ispitivanje praksivremenske neprimjerenosti i namjernog ispadanja iz koraka sa zahtjevima brzog razvoja i fleksibilnosti kakve nameće današnja kreativna ekonomija, a koje rezultiraju strganim funkcioniranjem izvedbe i njenom funkcionalnom transormacijom.
“Strgane izvedbe: Vrijeme i (ne)ispunjenje” uzima kao polazište za istraživanje konvergencija između vremenskih struktura, slika vremena i proizvodnje oblika života. Simpozij će okupiti niz stručnjaka i umjetnika u razmjeni mišljenja o kritičkom pristupu načinima na koje vrijeme uvjetuje rad, afekte i vrijednosti te kako se to odražava u izvedbenim i medijskim umjetnostima. Uvođenje novih oblika rada i organizacije radnog vremena vodi u potragu za ravnotežom među različitim formama društvenog vremena. “Nedostatak vremena” time postaje ne samo važna tema iz društvene i biološke perspektive, nego i dramaturški i izvedbeni problem. U dvadesetom stoljeću izvedba se razvijala u korespondenciji s principima fordizma – neprestano kretanje, brzina, oscilacija između reda i kaosa, reguliranog i slučajnog. Suvremena izvedba, prije svega ples, u posljednje dvije dekade odražava duboke promjene postfordističkih načina proizvodnje (kognitivna i afektivna virtuoznost, višeslojna temporalnost, neposrednost, suradnički procesi, otvorenost djela itd.) Shodno tome, različiti koreografski procesi ne mogu se samo shvaćati kao umjetničke prakse, nego i kao širi društveni procesi raspoređivanja tijela u vremenu i prostoru. Istovremeno općeprisutno dokidanje razlika između filma, televizije i kompjutora te urušavanje različitosti među njima odgovarajućim vremenskim iskustvima kroz tehnologije rada, putovanja, komunikacije i gledanja rezultiraju novim ideologijama brzine i sažimanja koje otvaraju mogućnosti promišljanja izlagačke sporosti i strategije rekapitulacije u izvedbi.
