X

Biblioteka past:forward

Quentin Meillassoux : Poslije konačnosti

 
U prijevodu Vladimira Šeputa objavljujemo ovaj esej, izvorno objavljen 2006. godine a koji predstavlja radikalnu kritiku posljedica Kantovog kritičkog poduhvata na post-kantijansko mišljenje svijeta. Kada je Kant granice spoznatljivog svijeta uvjetovao granicama ljudske spoznaje, on je mišljenje svijeta neraskidivo vezao uz mišljenje čovjeka. Stoga post-kantijanskom filozofijom dominira premisa da svijet nije misliv bez da se prethodno misli čovjeka – premisa koju Meillassoux naziva “korelacionizmom”.

 
Izravna posljedica korelacionizma jest da uzima prirodne zakone i uzročno-posljedične veze kao nužne jer one proizlaze iz strukture ljudskog uma bez kojeg spoznaja svijeta ne bi bila moguća. Meillassoux pak polazeći od problema kako misliti svijet koji prethodi čovjekovu postojanju zaključuje, naprotiv, da ne postoji dovoljan razlog da se misli da su prirodni zakoni i uzročno-posljedične veze nužne, već jedino što je nužno jest mogućnost da uzročno-posljedične veze ne budu – to jest, nužna je kontingencija svijeta.

 
Iz tog uvida u nužnost kontingencije faktičkog svijeta Meillassoux uspostavlja minimalni uvjet nemetafizičkog mišljenja apsoluta koje više ne bi bilo vezano uz preduvjet postojanja mišljenja i njegove konačnosti. Protiv postmetafizičke zabrane mišljenja apsoluta, protiv postmodernog protivljenja univerzalizmima, protiv povratka moralne religioznosti u vidu ljudske konačnosti i apsolutne drugosti, Meillassoux reformulacijom postmetafizičkog pitanja što možemo znati o svijetu želi ponuditi novi kopernikanski obrat, novo utemeljenje dvaju stupova projekta moderne: znanosti i sekularizma.

 
Nije pretjerano reći da Quentin Meillassoux u povijest filozofije, dosad shvaćenu kao povijest onoga što je spoznatljivo, uvodi novi put, različit od Kantove dogmatske podjele na “dogmatizam”, “skepticizam” i “kritiku”. Da, postoji apsolutna logička nužnost. Da, postoji radikalna kontingencija. Da, možemo misliti ono što jest i to mišljenje ni na koji način ne ovisi o pretpostavljenom konstituirajućem subjektu… Ova fascinantna “kritika Kritike” predstavljena je ovdje bez uljepšavanja te iznimno jasnim i uvjerljivim stilom oštro pogađa ono bitno. Iznova dopušta misli da njezina sudbina bude apsolut. (Alain Badiou)

 
Quentin Meillassoux predaje filozofiju na Université de Paris 1 Panthéon Sorbonne.

 
 
Svezak je oblikovao Dejan Kršić.