X

Dopunska nastava

Kvir komunistički manifest

Osvajajući ponovno jedan spoznatljivi horizont i viziju budućnosti uz nadilaženje post-sovjetske paralize imaginacije, shvatilei smo da ono čemu trebamo težiti nije komunizam, već kvir komunizam.
 
Mi shvaćamo kvir ne samo kao zamagljivanje (standarda) spola, roda i seksualnosti, već u cjelini kao izazov tradicionalnoj politici identiteta i njezinoj esencijalističkoj poruci. Kvir znači odbacivanje svih rodnih, etičkih, rasnih i nacionalnih granica.
 
Kvir i komunizam su međuovisne i nužno isprepletene ideje budući da obje označavaju proces prevazilaženja otuđenja.
 
BITI KVIR ZNAČI BITI KOMUNIST, jer je komunizam prvi uvjet nadilaženja rodne normativnosti. Jedino će grassroots demokracija, javno upravljanje distribucijom globalnih resursa te dokidanje privatnog vlasništva učiniti mogućim radikalno preoblikovanje političkih kategorija roda, spola i seksualnosti. Svakodnevno svjedočimo jednoj „renesansi patrijarhata“ – kapitalizam se očajnički odupire svakom pokušaju transformacije njegove simboličke matrice . Kapitalizam si jednostavno ne može dozvoliti luksuz slabljenja rodnog poretka. Institucija obitelji glavni je oslonac tržišnog sustava (riječima jedne istaknute neoliberalne ideologinje, Margaret Thatcher: „…društvo ne postoji. Postoje pojedini muškarci i žene, i postoje obitelji.“). Strukturalna povezanost patrijarhata i kapitalizma danas, usred neoliberalne reakcije, postaje očiglednijom – što ciničnije oblike kapitalizam poprima, to patrijarhat postaje agresivnijim – jer koristi „obiteljske vrijednosti“ kao glavno sredstvo manipulacije. Obitelj, to obožavano „posljednje utočište ljubavi“, funkcionira kao nepogrešiva multifunkcionalna kapitalistička mašina koja proizvodi radnu snagu i pospješuje eksploataciju. Jedna od njezinih funkcija jest prijenos odgovornosti za socijalnu sigurnost ranjivih skupina od javnih institucija na obiteljske, srodnički povezane ili kvazi komunalne zajednice. Zaista, za taj je cilj učvršćivanje „krvnih veza“ esencijalno. Druga funkcija uskrsnuća „obiteljskih vrijednosti“ jest proizvodnja lojalnog i apolitičnog građanstva, jer patrijarsi ne mogu biti na barikadama, oni moraju „hraniti obitelj“. Najzad, treća funkcija jest reprodukcija patrijarhalne matrice putem „prirode“. Rod je povezujući element cementa kapitalizma. Žene, LGBT osobe, osobe bez djece, singl, aseksualne i kvir osobe, sve nose stigmu nesreće/nedostatnosti/egzotizacije unutar kapitalizma, stigmu koja može samo biti prebačena na neku drugu skupinu, ali nikad posve eliminirana. U kapitalizmu je stigma konstantna radna formula koja nužno uključuje biopolitičku kontrolu rađanja, života i smrti. Radikalno preoblikovanje rodnog poretka koje kvir zapravo denotira, kao i sve druge forme zajedništva osim modela nuklearne obitelji, moguće su i destigmatizirane jedino na komunističkom horizontu.
 
BITI KOMUNIST ZNAČI BITI KVIR, jer radikalno drugačiji svjetski poredak – onaj komunistički – ne može zauvijek reproducirati staru edipovsku matricu. Mnogi na političkoj ljevici, uključujući i vodeće intelektualce, pokazuju licemjerje i zaostalost u svojim pogledima kad apsolutiziraju rodnu normativnost i edipovski trokut kao neuništivu sakramentalnu geometriju. Zanemarujući veliku količinu misli iznesene u dvadesetom stoljeću, oni zanemaruju čak i vlastite autoritete – Engelsa i jednog od ključnih koncepata marksističke misli koje je on istaknuo – historičnost bilo koje forme ljudskog kolektiviteta. Iako su mnogi prepoznali rigidnost i zastarjelost rodnih uloga, feministički i LGBT pokreti su od strane nekih puritanski nastrojenih ljevičara i dalje odbacivani kao „buržujski“. Borba protiv postojećeg rodnog poretka, čak i ako ne uključuje uobičajene ljevičarske slogane i ne koristi marksističku retoriku, borba je protiv rodne opresije i orođene podjele rada, posebno neplaćenog ženskog rada koji također učvršćuje kapitalističku matricu. Ovdje je bitno prisjetiti se neuspjelog iskustva Boljševika koji su težili „oslobođenju žena iz kućanskog ropstva“ dok su se istovremeno potpuno oslanjali na povećanje produktivnosti rada i razvoj proizvodnih sredstava. Očekivalo se da će oslobođenje nastupiti pojavom tvornica-kuhinja i ingenioznih šivaćih mašina, dok su ljudi zamišljeni kao puke funkcije raspoloživim tehničkim sredstvima. Ljudska su tijela definirana kao „sredstva proizvodnje“, proizvodnje drugih tijela i roba, te je upravo to moment u kojemu se „realni socijalizam“ (koji je kao primarni cilj emancipacije žena vidio njihovo rastuće uključivanje u radnu snagu) izjednačuje s današnjim realnim kapitalizmom koji na sličan način objektivizira i instrumentalizira ljudska bića. Činjenica da ljudi ne proizvode samo druge ljude i robe, već i značenja i afekte, nije bila uzeta u obzir.
 
ZDANJE BUDUĆNOSTI MORA BITI IZGRAĐENO OD GRADBENIH BLOKOVA SADAŠNJOSTI. Već sad postojeće imaginacije, prakse i iskustava koja radikalno proturječe dominantnoj normativnosti tvore te gradbene blokove. Subverzija dominantnog patrijarhalnog poretka mora postati centralni dio svake lijeve agende ovdje i sada, ali prvenstsveno, esencijalni dio svakog lijevog organiziranja i lijeve samosvijesti kao takve, koliko god bolan i težak taj proces bio.
Bljutava kapitalistička heteronormativnost unutar okvira nuklearne obitelji, blagoslovljena od strane društva i države, ne može biti politički horizont kvir pokreta koji izaziva stoljetnu esencijalističku dogmu. Radikalna jednakost, radikalna imaginacija raznolikih formi kolektiviteta i ljudske bliskosti, bezgranična tjelesna raznolikost su horizont kojeg zaslužuje hrabri i beskompromisni radikalni kvir pokret. Taj horizont ne može biti zamijenjen ikakvom iluzijom sitno buržujskog komfora privatnog vlasništva i robne raznolikosti slobodnog tržišta.
 
KVIR KOMUNISTKINJE UJEDINITE SE U BORBI PROTIV KAPITALIZMA I PATRIJARHATA!
 
Škola teorije i aktivizma – Biškek (STAB)
2013
Prevela s engleskog: Mia Gonan