Za vrijeme pandemije korone objavljeni su mnogobrojni članci i knjige o posljedicama virusa COVID-19 na naša društva i kulture, pa je nastao i svojevrsni novi žanr.
Slovenski filozof Mladen Dolar, koji se redovito ubraja među svjetski najintrigantnije mislioce našeg doba i koji je itekako poznat hrvatskoj publici, o virusu je – za razliku od svih dosad objavljenih tekstova o koroni – odlučio govoriti s kazališne scene, demonstrirajući in actu intimnu povezanost govora o virusu, filozofskog mišljenja i teatarske prakse. Virus tako govori o globalnom fenomenu, koji nam, ukoliko ga pokušavamo pojmiti samo iz jedne strane ili jedne discipline, stalno izmiče i prijeti našim pokušajima da se s njim nosimo. I tek jedna objedinjena praksa – slična Dolarovoj – omogućava da se nosimo s tim ubojitim i izazovnim preostatkom.
Mladen Dolar (rođ. 1951. u Mariboru) svjetski je poznati slovenski filozof, kulturni i glazbeni teoretičar, filmski kritičar i stručnjak za psihoanalizu.
Diplomirao je filozofiju i francuski jezik na Sveučilištu u Ljubljani, a potom studirao na Sveučilištu Paris VII i na Sveučilištu u Westminsteru. Od 1982. godine predavao je filozofiju na Ljubljanskome sveučilištu, 1992. godine postao je docent za njemačku klasičnu filozofiju, a od 1996. je godine izvanredni profesor filozofije i teorijske psihoanalize. Doktorirao je 1992. godine temom “Hegelova fenomenologija duha. Dijalektika svijesti i samosvijesti”. Član je uredničkog odbora časopisa Problemi i urednik biblioteke Analecta.
Uz Slavoja Žižeka, Rastka Močnika i Alenku Zupančič, Dolar je najistaknutiji član Slovenskog društva za teorijsku psihoanalizu, čiji je glavni cilj sinteza lakanovske psihoanalize i filozofije njemačkog idealizma.
