U kojem se smislu politika može afirmirati kao misao i kao mišljenje – štoviše, kao figura intelektualnosti? Dakle, ne kao puko činjenje, prakticiranje, izvršavanje ili primjenjivanje, ni kao puka sposobnost, know-how — ali isto tako ni kao prosuđivanje, kao razborito promišljanje ili pregovaranje — nego kao istinsko mišljenje, kao stvaranje i izum dotad nepredviđenih mogućnosti? Ako je u tom smislu nužno nadići njezino poistovjećivanje s konsenzualnim i deflatornim ideologemima komunikabilnosti i normativnosti, jednako je tako potrebno raskrstiti sa starom podjelom — onom koja je orijentirala emancipacijske borbe prošloga stoljeća — na teoriju i praksu. Afirmirati politiku kao misao znači neposredno afirmirati inventivnost kretanja i forme koja proizlazi iz kolektivnih situacija i borbi, iz masovnih političkih iskustava i eksperimenata. Podjednako, to znači afirmirati mišljenje kao neposredno praktično, kao čin i aktualnost, a ne kao refleksiju i odgodu, i to kao čin koji očituje konzistentnost jedne heterogene sposobnosti, a koji počiva na imanentnom afirmativnom širenju njezine snage, u neprekidnom raskidu s onim što jest. Materijalizirano u akcijama i deklaracijama, u intervencijama i demonstracijama, kristalizirajući tijelo — držanje-na-okupu jedne kolektivne sposobnosti, mišljenje je odmah zbiljska sila — očitovanje snage, osnaživanje i mobilizacija — što je moguće samo ako je ono istodobno konstituirano oko svoje izravne univerzalizabilnosti, tj. svojeg obraćanja svima. No kakva je onda točno tekstura mišljenja, koji su unutarnji operatori putem kojih ga možemo poistovjetiti s političkom intelektualnošću? Osobito, u kojem je smislu njegova objektivna narav — određivanje biti konkretnih situacija (putem istraživanja i znanja) — u odnosu s njegovom subjektivnom naravi: s deklaracijama snage i sposobnosti, s imenovanjima promjene ili rascjepa te preskripcijama pokreta? I kako reartikulirati klasične opozicije između znanja i volje, pojma i slogana, objašnjenja i odluke? I, štoviše, gdje onda i u kojem obliku okupiti njegova singularna i mnogostruka obličja — intelektualnosti koje, sekvencu za sekvencom, nikada nisu prestale obilježavati emancipacijske borbe?
Sudjeluju: Ray Brassier · Rebecca Comay · Peter Hallward · Ozren Pupovac · Frank Ruda · Jelica Šumič Riha
Organizatori: Multimedijalni institut, Centar za teorijska i kritička istraživanja, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
***
— RASPORED
* simpozij se održava na engleskome, a izlaganja se snimaju
23. 10. 2026. (petak)
16:00 · Ray Brassier · Komunistička politika naspram političkog marksizma
17:45 · Jelica Šumič Riha · Dezorijentacija subjekta bez mjesta u vremenu odsutnosti granica
19:30 · Ozren Pupovac · Aktualni pojam: Spinozin Lenjin
24. 10. 2026. (subota)
16:00 · Peter Hallward · Izazov političkog moralizma: Rousseau, Gandhi, Che Guevara
17:45 · Frank Ruda · O pojednostavljenju
19:30 · Rebecca Comay · Crte u pijesku
