Na prvom druženju marksističko-feminističkog kružoka FEMATIK, koji je održan u siječnju u Mami, raspravljalei smo o tekstovima koji se smatraju utemeljiteljskim za promišljanje “ženskog pitanja” unutar socijalističkog pokreta. Nastavno na spomenutu raspravu, na druženju u veljači analiziralei smo tekstove koji se nadovezuju na argumentaciju Friedricha Engelsa te razvijaju u direktnoj komunikaciji s teorijsko-političkim radom Clare Zetkin.
Tekstovi Alexandre Kollontai i Lenjina izabrani su zbog njihovog teorijskog i političkog doprinosa u promišljanju “ženskog pitanja” kao nezaobilaznog dijela klasne borbe, kao i zbog utjecaja koje je njihovo djelovanje imalo na revolucionarni radnički pokreta u kojem se emancipacija žena po prvi put u povijesti promišljala sistemski.
Također, osvrnulei smo se na historijski kontekst i naglasilei kako su revolucionarna zbivanja u Rusiji bila potaknuta upravo štrajkovima radnica, ukazavši na ustrajno političko djelovanje niza revolucionarki koje su od kraja 19. stoljeća radile na politizaciji radnica na terenu poput Nadežde Krupskaje, Elene Stasove, Inesse Armand itd. Rezultat njihovog rada između ostaloga je i iznimno progresivno zakonodavstvo koje stupa na snagu u godinama neposredno nakon Oktobra, cjelovito revalorizirajući poziciju žena u društvu. Žene ostvaruju pravo na siguran i besplatan pobačaj (prvi puta u povijesti), pravo na raskid braka, porodiljni dopust, plaćeni mjesečni menstrualni dopust, uvodi se osmosatno radno vrijeme, ukida noćni rad za žene itd.
Lenjin je u svojim govorima i tekstovima pokazao teorijsko razumijevanje problema “ženskog pitanja” i političko razumijevanje važnosti promjene socioekonomske pozicije žena. Postavilo se, međutim, pitanje realnog dosega spomenutih zakonodavnih promjena s obzirom na nedostatnu materijalnu bazu, te utjecaja teza o važnosti emancipacije žena koje su se provlačile kroz političke govore. Naime, iako se nakon Oktobarske revolucije radilo na poboljšanju materijalnog, političkog i ekonomskog položaj žena, događaji koji će uskoro uslijediti, poput građanskog rata, Lenjinovog uvođenja Nove ekonomske politike (NEP) 1921. godine itd. dovesti će do ponovnog pogoršanja statusa žena. Naime, NEP-om se uvode tržišni mehanizmi poticanja proizvodnje i paralelno dolazi do rezanja javnih servisa koji su trebali kolektivizirati kućanski rad.
Također, problematizirala se i teorijska i praktična artikulacija povezanosti produktivnog i reproduktivnog rada u radovima Lenjina i Kollontai. Oboje su naglašavali važnost uključivanja žena u sferu produktivnog rada kao glavni moment emancipacije žena. Kollontai smatra kako je kućanski reproduktivni rad problematičan jer je neproduktivan i ne pridonosi razvoju zajednice i nacije te zahtjeva njegovu kolektivizaciju. Pokušalei smo razjasniti način na koji je konceptualiziran odnos produktivnog i reproduktivnog rada, te su izražene sumnje da ni ona ni Lenjin ne vide problematičnost samog produktivnog rada kad je u pitanju proizvodnja rodnih hijerarhija. U vezi ne problematiziranja produktivnog rada, raspravljalo se o njihovom ahistorijskom shvaćanju rada, privatnog vlasništva, novca, tržišta itd., odnosno njihovom (pod utjecajem Engelsove interpretacije prvih poglavlja Kapitala kao opisa pretkapitalističkih perioda) razdvajanju teorije tržišta i forme vrijednosti od teorije viška vrijednosti i eksploatacije što je omogućilo razvijanje ideje kako je ukidanjem privatnog vlasništva, promjenom osoba koje upravljaju proizvodnjom i drugačijom distribucijom robe moguće uspostaviti pravednije društvo. Raspravljalo se o tome je li način proizvodnje koje je razvijan nakon Oktobarske revolucije, napose nakon uvođenja NEP-a, bio kapitalistički ili nije, te, ako je bio kapitalistički, koliko se drastična promjena u položaju žena mogla očekivati unatoč pozitivnim zakonskim promjenama.
Kod Kollontai smo prepoznalei njezin veliki doprinos razumijevanju teorije društvene reprodukcije koja od 1970-ih postaje važna tema za lijeve feministkinje, te međuodnosa kapitalističkog načina proizvodnje i partnerskih odnosa. Dok je u prijašnjim ekonomskim uređenjima pater familias bio taj koji je “držao” porodicu (ujedno i radnu zajednicu) na okupu, u kapitalizmu tu funkciju preuzima internalizirani ideal romantične ljubavi. Čak i kad u nekim buržoaskim “slobodoumnijim” zajednicama parovi temeljem međusobnog dogovora prihvaćaju “tjelesnu nevjeru” partnera, i dalje postoji izražena potreba za emocionalnim posjedovanjem druge osobe.
Ove će teze predstavljati vrijedan teorijski doprinos raspravi o teoriji društvene reprodukcije na druženju 27. ožujka, odnosno na nekom od sljedećih kružoka kada ćemo se baviti temom rodno uvjetovanog nasilja iz marksističke perspektive.
Do najave literature za kružok u ožujku, predlažemo gledanje/čitanje radova na temu povezanosti proizvodnog procesa, ljubavnih odnosa i seksualnosti dokumentarac Piera Paola Pasolinija Ljubavni susreti i tekst <3 “U svijetu bez srca” Maye Gonzalez.
