U času kad su mi rekli da bih se trebao podvrći operaciji presađivanja sve oko mene je počelo podrhtavati, svi znaci treptati, sva uporišta prevrtati. Dakako, bez da sam razmišljao, pa čak i bez usredotočenja na neki poseban postupak, na neku promjenu. Naprosto se pojavilo fizičko osjećanje praznine već otvorene u mojim grudima, uz neku vrstu gubljenja daha u kojem baš ništa, čak i dan-danas, za mene ne može razmrsiti organsko od simboličkog, simboličko od imaginarnog, a ni ono što je nastavilo da traje od onog što je prestalo da traje…
***
Uljez je autobiografska meditacija Jean-Luca Nancyja, vjerojatno prvog filozofa kojemu je transplantirano srce. Nancy u svojem kratkom, dirljivom i ključnom komadu razmatra što je ono strano koje nasilno upada, i kako se to tuđe odnosi prema onome za što smo oduvijek podrazumijevali da je naše i da sačinjava samu srž naše vlastite intimnosti. Za ovaj sadašnji trenutak — proljeće 2020. —svakako su jednako važna Nancyjeva razmatranja o sprezi života, imunologije i aparata.
Uljez je od objavljivanja 2000. bio inspiracijom mnogim raspravama, kao i brojnim umjetnicima — da navedemo samo film Claire Denis iz 2004. godine.
Uljez donosimo u prijevodu Uga Vlaisavljevića, koji ga je još 1999. sačinio po rukopisu francuskog originala, da bi zatim bio objavljen u sarajevskom časopisu Odjek.
— ovdje možete preuzeti PDF-datoteku: jednostranično | dvostranično
