Kroz sedam poglavlja na 256 stranica (Dokazivost u fotografiji, Fotografija i filozofija, Fotografija kao znanje, Fotografija kao ontološki dokaz, Fotografija kao iskaz, “Filozofija fotografije”, Fotografija kao političko sredstvo) knjiga povezuje tehničko-tehnološke karakteristike medija s društveno-humanističkom nadgradnjom – poduhvat iznimno rijedak u domaćoj, ali i prevedenoj literaturi. Fotografija kao dokaz nadrasta takav pristup i pokazuje, između ostaloga, da je za kvalitetno razumijevanje svakog medija nužno poći od i poznavati njegove intrinzične kvalitete, ograničenja i mogućnosti aplikacije, čime predstavlja izniman i jedinstven doprinos domaćoj literaturi na području estetike fotografije, ontologije fotografske slike, vizualne kulture i povijesti umjetnosti, kao i sociologije fotografije.