Dubravka Ugrešić u svojemu provokativnom eseju na primjeru toplica — lječilišta — razmatra život u postsocijalističkoj Europi i Hrvatskoj. Nekadašnji topos građanske kulture, kao svojevrsna oznaka bijega u dokonost s onu stranu društvenog života, u novim je povijesnim uvjetima postao najpregnantnija metafora opustošenosti jednog prostora i vremena, od Banije do New Yorka. Esej je popraćen fotografskom serijom Davora Konjikušića koji je je zajedno s književnicom posjetio nekoliko toplica u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini.
