Što znači pisati u društvu koje je obilježeno nasiljem, dominacijom, izrabljivanjem? Kako zamisliti neku misaonu praksu koja ne bi pridonosila obnavljanju postojećeg stanja, nego bi, naprotiv, bila opozicijska? Koji smisao imaju umjetnost, kultura i znanje – a osobito, pod kojim uvjetima oni imaju smisao i vrijednost? Budući da živimo u lošem svijetu, svaki autor sebi nužno mora postaviti pitanje kako mu pružiti otpor i ne pristajati uz sustave vlasti.
