Tijekom zadnjih pet desetljeća, američki filmaš Nathaniel Dorsky stvara jedinstvene filmske poeme. Svoj filmski rad počeo je kao pripadnik američkog filmskog undergrounda, djelujući zajedno s Andyjem Warholom, Stanom Brakhageom i Jonasom Mekasom. Njegovi se radovi direktno obraćaju filmskoj srži, elementima i njihovim međuodnosima: svjetlosti, ritmu, pogledu, rezu (…). Autorova privrženost celuloidu i preciznoj izradi filma proizlazi iz uvjerenja da film može i treba biti transcendentalno iskustvo, ono koje “potkopava našu ukorijenjenost u temporalnosti i razotkriva dubine našeg realiteta, koje nam omogućuje potpuniji osjećaj sebstva i svijeta koje nas okružuje”. Sve to Kino posvećenost čini jednom od najvažnijih suvremenih poetika filma.
