Preuzimajući Makavejevljev ludički pristup umjetnosti koju „treba cimnuti“ Levi analizama suvremenih slika kao da budi čitatelja-gledatelja specifičnom vrstom tekstualne i misaone sintonike. Ako pristanemo na pakt koji nam autor nudi, na čitanje akademskog lucidnog sna, ulazimo u prostor u kojemu je moguće sagledati poznato iz dosad nepoznatih ili neočekivanih uglova; teorijskim i interpretativnim cimanjem stripova, filmova i fotografija autor razotkriva svoju strast prema analizi vizualne svijesti i onaj jedva primjetan šav koji spaja svijet spavača sa svijetom budne osobe, odnosno svijet filma sa svijetom „stvarnosti“.
