IZDAVAŠTVO

past.forward | mala mamina biblioteka | basic | nova kritička teorija | vizualni kolegij |
sekvenca | prijatelji | skhole | explicit music | sve se svodi na estetiku i političku ekonomiju | ostala izdanja | u pripremi |

 

Naša izdanja u elektronskom obliku možete pregledati na stranici monoskop.org.

 

past.forward

Ozren Pupovac: Elements for a Critique of Post-Socialism [2023 // 402 str.]

Rad adresira paradoks politike otvoren postsocijalističkim stanjem: politika se predstavlja kao široka mogućnost, a ujedno biva zatvorena i sprečavana. Umjesto identifikacije politike s pravnim i institucionalnim figurama demokracije i slobode kao što to čini dominanta racionalnost postsocijalizma, rad, kroz čitanje autora poput Louisa Althussera, nastoji afirmirati politiku u dimenzijama prijeloma kao i povijesne kontingencije.

 

 

Michael Hardt & Antonio Negri: Imperij [2003 // 410 str. // prijevod: Živan Filippi]

Rijetke su filozofske knjige čiji značaj nadmašuje uske okvire akademske zajednice, a “Imperij” je upravo jedan od tih naslova. Otkad je knjiga objavljena na engleskom originalu mnogi su pojmovi iz nje postali uobičajenim krilaticama i vokabularom u analizi našeg globaliziranog svijeta. Bez obzira radilo se onima koji prihvaćaju zaključke iz “Imperija” ili o onima koji ih odbijaju: opći je zaključak da se radi o apsolutno nezaobilaznom tekstu za razumjevanje suvrememenosti.

 

Michael Hardt & Antonio Negri: Mnoštvo [2009 // 404 str. // prijevod: Tomislav Medak]

“Mnoštvo” Antonija Negrija i Michaela Hardta je nastavak vjerojatno najuticajnije filozofijske knjige posljednjeg desetljeća – “Imperija”. Kao što je nastanak “Imperija” historijski bio omeđen pariškim demonstracijama iz polovice 90-ih i NATO-vom intervencijom na Kosovu, tako je i pisanje “Mnoštva” bilo određeno dvoma događajima s početka novog milenija – 11. rujnom i početkom pohoda na Irak. “Mnoštvo” temeljnu Hardtovu i Negriju dihotomiju imperij-mnoštvo preobličava u razlikovanje rata i apsolutne demokracije. Ta se transformacija odvija na podlozi normativne analize koncepta mnoštva, koja istodobno eksplicira jedan genuino biopolitički pojam socijalne kreativnosti i pojam jedne demokratsko-legitimne sile.

 

Giorgio Agamben: Homo sacer – suverena moć i goli život [2006 // 174 str. // prijevod: Mario Kopić]

Od objavljivanja na talijanskom 1995. godine Homo sacer preveden je na mnoštvo jezika, a Agambenove su prokovativne i dalekosežne teze postala predmetom čestih rasprava, premašujući uvelike domenu puko akademske diskusije. Nastavljajući se na radove Waltera Benjamina, Hannah Arendt i Michela Foucaulta u svojoj knjizi Agamben postavlja jednu posve samosvojnu i radikalnu dijagnozu suvremenih demokratskih društava.

 

Jean-Luc Nancy: 2 ogleda [2004 // 148 str. // prijevod: Tomislav Medak]

Jean-Luc Nancy je profesor filozofije na Sveučilištu “Marc Bloch” u Strasbourgu. Autor je velikog broja iznimno utjecajnih studija, i zasigurno najvažniji mislilac generacije koja je nasljedila Derridu, Foucaulta, Deleuzea ili Lyotarda. S obzirom na značaj Nancyjevog mišljenja može se reći da je upravo s njime francuska filozofija zakoračila u 21. stoljece. “Razdjelovljenja zajednica” (iz 1986.) je tekst koji je uzrokovao tzv. politički obrat filozofske dekonstrukcije, a u njemu je riječ o pomnoj analizi koncepta zajednice u dobu kada sve izvjesnosti nestaju, ponajviše izvjesnost suverenog političkog djelovanja. U “Singularnom pluralnom bitku” (1996.) Nancy je pak briljantno razvio misao jedne zajednice bez suštine. Ovi ogledi udarili su temelje novog mogućeg mišljenja političkoga u razdoblju posvemašnjeg iscrpljenja smisla zajednice u sjeni pada komunizma.

 

Jacques Rancière: Učitelj neznalica. Pet lekcija iz intelektualne emancipacije [2010 // 167 str. // prijevod: Leonardo Kovačević]

Na pitanje zašto je Jacques Rancière danas neizostavno ime kad se želi misliti politiku i umjetnost, i zašto je njegova filozofija inspirativna za nebrojene intelektualce, umjetnike i aktiviste, odgovor će biti vrlo kratak. Rancière ne nudi nikakvo razrađeno učenje ili povlaštenu filozofsku istinu koja bi bila orijentir djelovanju. Jacques Rancière će reći da je jedina pretpostavka koja nam omogućava da stvorimo demokratsko društvo jednakost. Jednakost je radikalna i ne ovisi o obrazovanosti ili o bogatstvu. Pretpostavka jednakosti koja ne isključuje nikoga i ništa pogubna je za svako društveno uređenje koje počiva na nejednakosti i hijerarhijama, te će moćnici napraviti sve da je ušutkaju. “Učitelj neznalica” je Rancièrovo remek-djelo i jedna neobična filozofska pripovijest koja priča o intelektualnoj emancipaciji. Intrigantna i radikalna prispodoba oslobađanja po Rancièreu jest situacija u kojoj učitelji koji i sami ništa ne znaju o konkretnom predmetu podučavaju druge ljude u tome. Jer, kako će Rancière kazati, u procesu obrazovanja je riječ o zajedničkom stvaranju slobode a ne o transferu znanja.

 

Eyal Weizman: Najmanje od svih mogućih zala [2013 // 240 str. // prijevod: Domagoj Orlić]

U središtu knjige stoji pitanje transformacije prostora u trenutku kada se do neraspoznatljivosti miješaju političko, vojno i humanitarno djelovanje. Srž takvog stapanja autor detektira u zagovaranje “manjeg zla”, i da bi dekonstruirao osnovne koordinate te ideologije Weizman će predložiti kritičku praksu jedne “forenzičke arhitekture”.

 

Franco Moretti: Građanin – između povijesti i književnosti [2015 // 189 str. // prijevod: Iva Gjurkin // izdanje u suradnji s Booksom]

Studija Franca Morettija prati uspon i pad građanske kulture kroz razdoblje ranog kapitalizma i uzlaska buržoazije na poziciju vladajuće klase. Analizom evropske umjetnosti 18. i 19. stoljeća, nadasve dominantne književne forme proze, Moretti izlučuje ključne riječi i stilske mehanizme u kojima su se sedimentirale onovne karakteristike i kontradikcije habitusa građanina-buržuja. Od radišnog gospodara oličenog u Robinsonu Crusoeu, preko ozbiljne proze devetnaestog stoljeća, konzervativne hegemonije u viktorijanskoj engleskoj, nacionalnih malformacija na periferiji novonastajućeg kapitalističkog sistema, do radikalne samokritike buržoazije u ciklusu Ibsenovih drama, studija simptomatski pokazuje razloge historijskog zalaska građanske kulture.

 

Quentin Meillassoux: Poslije konačnosti – esej o nužnosti kontingencije [2016 // 200 str. // prijevod: Vladimir Šeput]

Što je za 20. stoljeće bio Wittgensteinov Tractatus, to je na početku 21. stoljeća Poslije konačnosti Meillassouxa: djelo neobične odvažnosti i elegancije, koje snagu filozofije vidi u novom promišljanju beskonačnosti.

 

Mala Mamina biblioteka

Chantal Mouffe: Prema zelenoj demokratskoj revoluciji – lijevi populizam i moć afekata [2023// 113 str. // prijevod: Hana Dvornik]

U novoj knjizi Chantal Mouffe postavlja pitanje što je to što danas mobilizira građane i aktiviste u društvenim pokretima, s posebnim osvrtom na suvremene ekološke pokrete i prosvjede. Koji su afekti odnosno strasti uključene u taj angažman, pogotovo kod mladih? S obzirom na to da autorica ističe puno veću ulogu strasti nego “razuma” u današnjem političkom angažmanu, nameće se zadatak njihovog preispitivanja i artikulacije u kontekstu današnjeg autoritarnog liberalizma.

 

Alexander García-Düttmann: Prijatelji i neprijatelji. Apsolutno [2003// 64 str. // prijevod: Petar Milat]

Alexander García Düttmann je profesor moderne evropske filozofije na londonskom sveučilištu Goldsmiths. García Düttmann bez sumnje jedan je od intrigantnijih teoretičara srednje generacije, uvijek posredujući između različitih sredina i jezika, filozofskih disciplina i tradicija. Između kritičke teorije Frankfurtske škole i dekonstrukcije, između estetike i političke teorije García Düttmann razvija podjednako suptilno i radikalno mišljenje, po relevantnosti usporedivo sa Giorgiom Agambenom ili Jean-Luc Nancyjem.

 

Saskia Sassen: Protugeografije globalizacije [2003 // 119 str. // prijevod: Danijela Sestrić, Jakov Vilović, Tomislav Medak]

Saskia Sassen je najutjecajnija sociološka analitičarka urbanih transformacija danas, profesor sociologije na Sveučilištu u Chicagu. Svojim istraživanjima strukturnih promjena u urbanom prostoru i razvoja transnacionalnih mreža u globalnom digitalnom prostoru koje se javljaju s procesima ekonomske globalizacije Sassen je ponudila novi model sagledavanja globalne društvene geografije.

 

Critical art ensemble: Molekularna invazija [2005 // 144 str. // prijevod: Tomislav Medak]

Critical Art Ensemble je najvažnija i najpostojanija umjetničko-teorijska pojava proizašla iz ranih dana novomedijskog aktivizma. Rodonačelnici digitalnog otpora, digitalnog građanskog neposluha, u posljednjih godina usredotočili su se na otpor kapitalizaciji i privatizaciji wetwarea, biološkog ustrojstva svijeta kroz biotehnologiju, transgeniku i genetski inženjering.

 

Ante Jerić: Uz Malabou – profili suvremenog mišljenja [2016 // 196 str.]

U fokusu ove knjige je Malabouin pojam indiferentnosti, definiran kao istovremena odvojenost “subjekta od svijeta i svijeta od subjekta”. Na fonu razmatranja tog bitnog motiva u Malabouinom radu, Jerićeva knjiga donosi čitanja nekolicine autor(ic)a, Malabouinih povremenih suputnika i suputnica, koji u svom radu pokušavaju misliti indiferentnost ili svijeta prema čovjeku ili čovjeka prema svijetu.

 

Bruno Latour: Misli na izložbi [2017 // 270 str. // prijevod: Iva Gjurkin]

Poseban segment koji objedinjuje brojne interese Bruna Latoura predstavljaju 3 velike izložbe koje je on postavio zajednički s timom oko Centra za umjetnost i medijske tehnologije (ZKM) iz njemačkog Karlsruhea: Iconoclash [2002], Making Things Public [2005] i Reset Modernity! [2016]. Naziva ih ‘misaonim izložbama’ koje predstavljaju jedan eksperimentalni format suvremene teorije i umjetnosti, a ovo naše izdanje donosi Latourove uvode/predgovore kataloga tih izložbi.

 

Lina Gonan (urednica): Nepomirljivo — radikalni kvir protiv roda, države i kapitala [2018 // 112 str.]

Mala čitanka čija je prvotna namjera bila postati zbirka tekstova o kviru. Nismo odviše reflektirale o tome kako ova selekcija “intervenira u akademsko polje”, već smo se pri izboru radije vodile ideološkom linijom, a rezultat je da tekstovi ne spadaju u ono što se uglavnom uzima za kvir ili rodnu teoriju. Autori_ce odabranih tekstova su anarho-teroristkinje, aktivisti komunističkih partija, jutjuberice, umjetnici i akademske radnice, a činjenica da je, između ostalog, riječ o proglasima za prosvjede, manifestima iz fanzina itd. govori nešto o statusu ovakvih pozicija.

 

Lee Edelman: Ne naučiti ništa: Loš odgoj [2018 // 100 str. // prijevod: Hana i Srđan Dvornik]

Uzimajući kvirnost [queerness] kao jednu od figura ontološkog isključivanja, ovaj se esej fokusira na pitanje kako kvirnost utječe na jednu nemoguću pedagodiju koja bi da nas ne nauči ništa. Razmatrajući tu temu autor analizira “Loš odgoj” Pedra Almodovara kao djelo koje istražuje posljedice šilerovske koncepcije estetičkog odgoja.

 

Nancy Fraser, Tithi Bhattacharya, Cinzia Arruzza: Feminizam za 99 posto [2019 // 92 str. // prijevod: Karolina Hrga i Martin Beroš / u suradnji sa Subversive Festivalom, Institutom za političku ekologiju i Centrom za ženske studije]

Osvrćući se na sve učestalije masovne prosvjede i štrajkove žena unazad nekoliko godine diljem svijeta, autorice u Manifestu pokušavaju artikulirati zahtjeve za 3. feministički val koji bi kao klasna formacija bio jasno usmjeren protiv kapitalističkog ekonomskog poretka.

 

Basic

 

Lawrence Lessig: Kod i drugi zakoni kiberprostora [2004 // 399 str. // prijevod: Živan Filippi]

Godine 2000. Lawrence Lessig izdao je knjigu “Kôd i drugi zakoni kiberprostora” u kojoj je pokazao kako je naizgled pravno neregulirani i otvoreni kiberprostor ipak regulirani prostor, budući da u njemu mogućnost reguliranja uvodi sama tehnološka arhitektura – pogotovu ona arhitektura identifikacije, autentifikacije i diskriminacije u pristupu koja se gradi povrh otvorenih i neutralnih protokola prijenosa podataka i koju će potreba za razvojem trgovine i državnom kontrolom ponašanja na Mreži učiniti dominantnim modelom Mreže. Potencijalno, tehnologija slobode će se preobraziti u tehnologiju kontrole. Stoga je potrebno da se probudimo iz tlapnje da je sloboda kiberprostora osigurana njegovom arhitekturom i da donesemo političke odluke kakve slobode želimo zadržati u kiberprostoru i kako ih pravno, normativno, tehnološki i ekonomski možemo osigurati.

 

Marina Gržinić: Estetika kibersvijeta i učinci derealizacije [2005 // 228 str. // prijevod: Nebojša Jovanović]

“Estetika kibersvijeta i učinci derealizacije” knjiga je koja kontekste estetike, politike, kulture i filozofije povezuje s teorijama o virtualnom, novim tehnologijama i medijskim stvarnostima. Knjiga aktualizira načine na koji društva u tranziciji objektivizira prodor liberalnog kapitala, pitanja koja se tiču postsocijalističke istočnoevropske paradigme, vremensko-prostorne paradigme svojstvene virtualnim stvarnostima i novim medijskim tehnologijama kao i dinamike konstituiranja postmodernog subjekta u globaliziranom svijetu.

 

McKenzie Wark: Hakerski manifest [2006 // 154 str. // prijevod: Tomislav Medak]

McKenzie Wark, znameniti australski teoretičar digitalne kulture, profesor je kulturalnih i medijskih studija na New School University u New Yorku. Hakerski manifest je knjiga koja reformulira Marxovu političko-ekonomsku misao za informacijsko doba, manifest iznimnog poetskog nerva, na tragu Guya Deborda i Gillesa Deleuzea, kojim nova proizvodna klasa informacijskog doba – hakerska klasa – artikulira vlastitu klasnu svijest.

 

Ian Bogost: Kako činiti stvari videoigrama [2014 // 163 str. // prijevod: Tihana Bertek // izdanje u suradnji sa časopisom Libra Libera]

Videoigre nisu što su nekad bile. Prilikom svog izmještanja s periferije u centar popularne kulture one su se promijenile na nebrojene načine; odavno više nisu ograničene na dokolicu, već ih se u različitim kontekstima koristi u različite svrhe. Unatoč tome, rasprava o videoigrama nije se puno promijenila – upotreba ovog medija obično se smatra ili površnom zabavom, ponekad pojavom koja je vrijedna osude zato što videoigre navodno potiču na nasilje/izolaciju od društva, ili ozbiljnom aktivnošću jer u nekim od svojih inačica one pokazuju odlike “pravih” umjetničkih djela. Ian Bogost polazi od pretpostavke da videoigre ne bi trebalo pokušavati ugurati u jednu od dvije kategorije, ozbiljnu ili površnu, visoku ili popularnu, korisnu ili beskorisnu, jer nam to neće otkriti njihove potencijale. Njegova studija, s onu stranu tih kategorija, svjedoči o tome kako su igre “procurile” iz naših računala i postale neodvojiv dio naših života. Kao takva predstavlja idealnu početnu točku za razmišljanje o tome kako činiti stvari videoigrama.

 

Robert W. McChesney: Digitalna isključenost – kako kapitalizam okreće internet protiv demokracije [Multimedijalni institut & Fakultet za medije i komunikacije // 2014 // 354 str. // prijevod: Domagoj Orlić]

“Digitalna isključenost” temeljno je štivo za sve koji žele razumijeti gdje je internet danas i koja je njegova uloga u društvenim promjenama. Digitalna revolucija stupila je na pozornicu svjetske povjesti obećavajući radikalnu demokratizaciju javne sfere, istinski medijski pluralizam, decentralizaciju društvene moći, nestanak cenzure, dekomercijalizaciju kulture i učinkovita tržišta bez monopola. Dva desetljeća kasnije komunikacijski prostor interneta koncentriran je u “oblacima” nekolicine monopolističkih korporacija, reklamiranje bazirano na praćenju korisnika postalo je dominantan poslovni model, elektroničke komunikacije su pod stalnim nadzorom obavještajnih službi, a informativni mediji su u krizi bez presedana. Festival demokracije pretvorio se u festival ekonomske i političke dominacije. Vodeći svjetski stručnjak za političku ekonomiju komunikacije Robert W. McChesney razloge iznevjerenih obećanja detektira u komercijalizaciji interneta zbog promjene javnih politika tijekom 1990-ih godina i posljedičnom djelovanju kapitalističkih sila na njegov daljnji razvoj. Polazište za analizu je sažeti prikaz temeljnih odrednica suvremenog monopolnog kapitalizma, primjena uvida političke ekonomije na polje medijskih sistema te iscrpna povijest komercijalizacije, koncentracije i monopolizacije internetskog prostora. Knjiga završava razmatranjem budućnosti novinarstva kao ključnog elementa za demokraciju i zagovorom transformacije novinarstva i internetske komunikacije u javno dobro. Bez transformacije medija i komunikacije niti šira društvena promjena neće biti moguća.

 

Kazimir Majorinc: Moćan koliko je god moguće [2015 // 208 str // hrvatsko izdanje]

Većina programera se prvi puta susreće s Lispom preko nekog od brojnih citata i aforizama u kojima se, ponekad i preko mjere, ističu ljepota, elegancija i moć jezika. Tako se, primjerice, razumijevanje Lispa naziva prosvjet­ ljenjem; tvrdi se da iskustvo programiranja u Lispu čini programera boljim, čak i ako nikad u životu ne bude ko­ristio Lisp. Jeziku se, doduše u šali, pripisuju mistična svojstva; bog (ili bogovi) su svijet napisali u Lispu, a Lisp zajednica se opisuje kao kult. U uvjetima fragmentacije zajednice i postojanja broj­nih tumačenja osnovnih ideja, onaj tko želi razumjeti Lisp teško može izbjeći povijesni pristup; upoznavanje s idejama u obliku koji su imale kad su nastajale. Najzanimljivi­ji period je pri tome, u pravilu, onaj najraniji. Ova knjiga pokušava izložiti nastajanje i razvoj glavnih ideja Lispa tijekom prvih nekoliko godina u kojima je John McCarthy vodio razvoj jezika.

 

Mario Hibert: Digitalni odrast i postdigitalna dobra [2018 // 152 str. // izdanje u suradnji s Institutom za političku ekologiju] // PDF download

Knjiga tematizira ideje kritičkog bibliotekarstva, specifičan oblik profesionalne kulture zasnovan na konceptu društvene odgovornosti. Propitivanjem kredibiliteta javne misije bibliotekarstva u umreženom društvu podcrtana je važnost kritičke medijske pismenosti posebice kritičkih studija Interneta. Poseban akcenat je stavljen na aspekte informacijske i komunikacijske komodifikacije, artikulaciju epistemoloških i političkih prijepora podatkovnog društva (datafied society) kao i upravljanje digitalnim zajedničkim dobrom koje u svjetlu teorije odrasta (degrowth) bibliotekarstvu nudi konstruktivni imaginarij za socijalnu reorganizaciju tehnologije.

 

Nova kritička teorija [u suradnji s Beogradskim krugom]

 

Christoph Menke: Prisutnost tragedije [2008 // 280 str. // prijevod: Dalibor Davidović]

Studija suvremenog njemačkog filozofa Christopha Menkea “Prisutnost tragedije – Ogled o sudu i igri” polemika je protiv slavnog Hegelovog uvida da je tragedija za moderno doba nešto prošlo. Menke naprotiv želi pokazati da pogrešno razumijemo i nas same, naš položaj i uvjetovanost, kao i tragediju, njezinu formu i iskustvo, kada povjerujemo kako smo lišeni iskustva tragedije, kako smo prevladali formu tragedije. Menke kritiku “modernog” uvjerenja, prema kojem u modernom dobu sa sviješću o teatralnosti tragedija nestaje, i tezu o normativnom značaju tragedije za suvremenu praksu izlaže kroz analize velikih djela klasične i suvremene svjetske književnosti: Kralja Edipa, Hamleta, Beckettova Svršetka igre, Müllerova Filokteta i Straußove Itake. Riječ je o studiji koja revidira značaj estetskog iskustva za suvremenu političku misao nudeći pritom originalne filozofske, političko-teorijske i književno-teorijske uvide čitatelju. Christoph Menke je profesor je estetike na sveučilištu u Potsdamu, gdje ujedno djeluje u svojstvu direktora Centra za ljudska prava.

 

Hauke Brunkhorst: Solidarnost [2004 // 280 str. // prijevod: Tomislav Medak]

U “Solidarnosti” Brunkhorst pruža genealogiju pojma “demokratske solidarnosti” kao sprege između građanske slobode i jednakosti. Pozivajući se na povijest, političku filozofiju i političku sociologiju, Brunkhorst razmatra povijesni razvoj ideje univerzalnog, egalitarnog građanstva te analizira perspektive i kritičke potencijalne demokratske solidarnosti u kontekstu globalnog pravnog poretka obilježenog dominacijom ekonomske globalizacije uz izostanak socijalne integracije. Hauke Brunkhorst ubraja se među istaknute predstavnike normativističke političke filozofije proistekle iz Frankfurtske škole. Brunkhorst je profesor sociologije i direktor Instituta za socijalna istraživanja na Sveučilištu Flensburg u Njemačkoj. Autor je monografija o Theodoru W. Adornu, Hannah Arendt, Herbertu Marcuseu te brojnih studija o političkoj filozofiji.

 

Helmut Dubiel & Gabriel Motzkin [ur.]: Manje zlo – moralni pristupi praksama genocida [2005 // 332 str. // prijevod: Aleksandra Kostić, Dušan Đorđević Mileusnić et al.]

Helmut Dubiel [Sveučilište Justus Liebig, Giessen/Njemačka] i Gabriel Motzkin [Hebrew University, Jeruzalem] u ovom svesku objavljuju radove proizašle iz rada internacionalne grupe istaknutih intelektualaca/ki. U knjizi se komparativnim pristupom analiziraju prakse dvadesetstoljetnih genocida, u ime sjećanja koje je okrenuto budućnosti, ali ne kroz produkciju novog nacionalnog mita ili globalnog simbola, već u trans-nacionalnom procesu određivanja i prihvaćanja prošlosti.

 

Vizualni kolegij

Ken Loach & Édouard Louis: Dijalog o umjetnosti i politici [2021 // 67 str. // preveo Leonardo Kovačević]

Ken Loach, veteran angažiranog filma, i Édouard Louis, novo važno ime francuske književnosti, u televizijskom studiju Al Jazeere razgovarali su o perspektivama progresivne umjetnosti i politike. Dijalog sažima kako kolektivna povijesna tako i osobna iskustva ove dvojice važnih umjetnika, a odgovori na pitanja iz publike služe da pojasne i zaoštre izrečene stavove.

Pavle Levi: Minijature – o politici filmske slike [2021 // 173 str.]

Minijature su splet kratkih analitičkih osvrta na politiku filmske forme u nekim od najzanimljivijih ostvarenja iz savremene kinematografije na jugoslovenskom prostoru. Goran Dević, Selma Doborac, Ognjen Glavonić, Davor Konjikušić i Nika Petković, Jelena Maksimović, Aron Sekelj, Marko Grba Singh i Jasmila Žbanić su autori(ce) čijim filmovima pripada centralno mjesto u ovoj knjižici.

Pavle Levi: Hypnos in Cineland [2022 // 80 str.]

Kako knjigu pretvoriti u film? Kako stvoriti istinski filmski doživljaj na i oko njezinih stranica? Serija fotografskih tabli u Hypnos in Cineland suočava se s tim i sličnim pitanjima puštajući mašti na volju, istodobno je tjerajući da se pridržava semantičkih i sintaktičkih normi filma. Svaka je slika foto-montaža. Svaka je konstruirana kao mala filmska scena, izgrađena oko određene knjige. Većina je tih knjiga i sama zasićena slikama ili filmskim referencama. Čita ih Hypnos, zagonetni maskirani protagonist čiji su činovi čitanja također svojevrsne izvedbene geste – niz jedinstveno osmišljenih i izvedenih filmskih demonstracija. Moglo bi se reći da je glavni cilj ovih fotografski posredovanih scena promicanje epistemoloških užitaka generalizirane kinofilije: Hypnos nastoji izvući, učiniti opipljivim i izazvati znatiželju o filmskom karakteru i rezonancijama knjiga koje čita.

Jacques Rancière: Béla Tarr, vrijeme od poslije [2015 // 104 str. // prijevod: Sana Perić]

Jacques Rancière, kao mislilac emancipacije, posljednjih se godina okrenuo istraživanju odnosa vremena i umjetnosti – bilo da je riječ o životu umjetnosti u povijesnom vremenu ili o vremenu kao materijalu umjetničkog stvaranja. No, Rancièreove analize ne staju na tom pitanju kao nečemu što je važno samo za umjetničku praksu, nego ga filozof dovodi u vezu sa svojim dosadašnjim razmišljanjima o demokraciji i jednakosti, otvarajući time intelektualni obzor kojeg se može zamisliti jedno u vrijeme slobode. Početnu točku tih Rancièrovovih predstavlja esej “Béla Tarr, vrijeme od poslije”, o poznatome mađarskom redatelju.

 

Jacques Rancière: Modern Times – Essays on Temporality in Art and Politics [2017 // 168 str. // premijerno izdanje, u suradnji s Edicijom Jugoslavija]

Moderna vremena su knjiga u kojoj Rancière na sistematičan i sintetičan način predstavlja svoj opći pogled na vrijeme, no također i knjiga u kojoj ukazuje na zajedničko vrijeme ili momente emancipacije. Njih savršeno oprimjeruje figura vala: između neaktivnosti i aktivnosti, između nekog prije i nekog poslije, stoji zajedničko more prepuno pokreta i momenata spremnih da razbiju horizont predvidljive, zacementirane sadašnjosti. Moderna vremena zajednički objavljuju Multimedijalni institut i Edicija Jugoslavija, a tekstovi u knjizi baziraju se na predavanjima koja je Rancière posljednjih nekoliko godina održao u gradovima bivše Jugoslavije.

 

Georges Didi-Huberman: Kore [2012 // 56 str. // prijevod: Ksenija Stevanović]

“Kore” su foto-priča Georgesa Didi-Hubermana o autorovom posjetu logoru Auschwitz-Birkenau, u ljeto 2011. godine. Radi se podjednako bolnoj kao i inspirativnoj meditaciji o prirodi slike u doba industrijskog genocida ljudi – i to iz pera jednog od internacionalno najzapaženijih suvremenih mislilaca slike.

 

Thomas Keenan & Eyal Weizman: Mengeleova lubanja – začeci forenzičke estetike [2012 // 80 str. // prijevod: Tihana Bertek]

U Jeruzalemu je 1960. održan sudski proces Adolfu Eichmannu i počelo je “doba svjedoka”. Grupa forenzičara je 1985. otkrila tijelo Josefa Mengelea u Brazilu i time promijenila shvaćanje dokaza u diskursu o ljudskim pravima, premještajući fokus s osobnih svjedočenja na forenzičke dokaze. U knjizi se istražuje nastanak objekta u procesuiranju ratnih zločina, uvjeti njegove prezentacije, kao i estetske operacije uključene u dešifriranja “govora stvari”.

 

László Krasznahorkai: Posljednji vuk [2012 // 40 str. // prijevod: Viktorija Šantić]

Glavni protagonist ove priče iz jedne rečenice za sebe kaže da je bivši filozof. Našao se u Ekstremaduri gdje će ga zaokupiti sudbina posljednjog vuka, a nemir (egzistencije) upada u ništa (smisla).

 

László Krasznahorkai & Max Neumann: UnutraJeŽivotinja [2014 // 47 str. // prijevod: Viktorija Šantić]

UnutraJeŽivotinja je zajednički rad Krasznahorkaija i njemačkog slikara Maxa Neumanna. Tekst, podijeljen u 14 kratkih poglavlja, je svojevrstan nastavak ili odgovor na priču Posljednji vuk.

 

Alexander García-Düttmann: Visconti – uvidi u krvi i mesu [2005// 197 str. // prijevod: Dalibor Davidović], u suradnji s BLOK

García-Düttmann svoju studiju o Luchinu Viscontiju započinje hipotezom da filmovi talijanskog redatelja kao da uprizoruju jednu Adornovu misao – naime, da je upravo mogućnost ona koja zaprečuje utopiju, a ne ono što je neposredno dano i što nas okružuje. U pet poglavlja studije Düttmann razvija svoju početnu hipotezu, nastojeći pokazati u kojoj mjeri Viscontijeva djela proizvode uvide koji nisu viče rezultati intelektualne djelatnosti, već su naprosto uvidi u krvi i mesu. Studija “Visconti – uvidi u krvi i mesu” svoju je svjetsku premijeru doživjela upravo u našem izdanju.

 

Tanja Vrvilo & Petar Milat [ur.]: Zbornik_Reader [2007 // 216 p. // dvojezično izdanje]

Zbornik predstavlja izbor iz predavanja Vizualnog kolegija u razdoblju od 2004. do 2007. godine. Autori su Stephen Zepke, Cesare Casarino, Alexander Horwath te Akira Mizuta Lippit.

 

Érik Bullot: Film i njegov dvojnik [2018 // 44 str. // preveli: Dorotea-Dora Held, Leonardo Kovačević]

Francuski redatelj i teoretičar Érik Bullot u svojoj knjizi Film i njegov dvojnik, iz koje smo preveli 2 eseja, shodno u uvodnom tekstu predloženoj tipologiji ‘kina drugim sredstvima’, razmatra pitanje što za filmski medij, kao i njegovu ontologiju ili politiku, znači tzv. performativni obrat.

 

Slobodan Šijan: Tomislav Gotovac – Life as a Film Experiment [2018 // 386 str. // na engleski preveli: Greg de Cuir & Žarko Cvejić // u suradnji s Institutom Tomislav Gotovac i Hrvatskim filmskim savezom]

Slobodan Šijan je ovom monografijom (izvornik je objavljen 2012. kao Kino Tom – Antonio G. Lauer ili Tomislav Gotovac između Zagreba i Beograda, Muzej savremene umetnosti Beograd & Hrvatski filmski savez) odao dužnu poštu Gotovcu i njegovom jedinstvenom razumijevanju filmske umjetnosti. Na gotovo 400 stranica 48 poglavlja funkcionira kao 48 „kadrova“ analiza, citata, krokija i komentara, ali i kao pokušaj razumijevanja nekih od procesa koji su utjecali na nastanak Gotovčevih filmova i na formiranje njegovih umjetničkih postupaka. Izdašno koristeći i miješajući osobna sjećanja, naraciju, svjedočanstva i arhivski materijal Šijan donosi knjigu o umjetniku od umjetnika na specifično umjetnički način.

 

Ana Peraica: Fotografija kao dokaz [2018 // 220 str.]

Kroz sedam poglavlja na 256 stranica (Dokazivost u fotografijiFotografija i filozofijaFotografija kao znanjeFotografija kao ontološki dokazFotografija kao iskaz“Filozofija fotografije”Fotografija kao političko sredstvo) knjiga povezuje tehničko-tehnološke karakteristike medija s društveno-humanističkom nadgradnjom – poduhvat iznimno rijedak u domaćoj, ali i prevedenoj literaturi. Fotografija kao dokaz nadrasta takav pristup i pokazuje, između ostaloga, da je za kvalitetno razumijevanje svakog medija nužno poći od i poznavati njegove intrinzične kvalitete, ograničenja i mogućnosti aplikacije, čime predstavlja izniman i jedinstven doprinos domaćoj literaturi na području estetike fotografije, ontologije fotografske slike, vizualne kulture i povijesti umjetnosti, kao i sociologije fotografije.

 

Lars Henrik Gass: Film and Art After Cinema [2019 // 210 str. // na engleski prevela: Laura Walde]

Direktor čuvenog festivala u Oberhausenu i filmolog, piše o estetičkim, medijskim i socijalnim konzekvencijama povlačenja filma iz kina, zastupajući tezu da je tek sada, kada je kino nestalo, moguće spoznati njegov pravi značaj.

 

Marguerite Duras & Jean-Luc Godard: Dijalozi [2019 // 132 str. // prijevod: Zlatko Wurzberg / u suradnji sa Subversive Festivalom]

Tri dijaloga između Marguerite Duras i Jean-Luca Godarda sabrana u ovoj knjizi predstavljaju razgovor započet u 1979. [prvi dijalog, povodom snimanja Godardova filma Spašavaj tko može (život)], nastavljen u 1980. (drugi dijalog, u vezi filmskog projekta o incestu) i koji se završava 1987. godine (treći dijalog za televizijsku emisiju “Océaniques”). Između spisateljice i redatelja, radi se ujedno o suštinskom odnosu i vremenski određenom susretu. Godard, u jednom intervjuu iz 1997. godine kaže da je Duras poznavao “dvije ili tri godine”, u izrazu koji podsjeća na naslov njegova filma, Dvije ili tri stvari koje znam o noj. Oni se susreću nekoliko godina i razgovaraju o “dvije ili tri stvari” koje im pomažu u razmišljanju: njihov se drugi susret događa nakon što su oboje objavili zbornike svojih razmišljanja o filmu, Duras Zelene oči, Godard Uvod u istinsku povijest filma.

 

Nathaniel Dorsky: Kino posvećenost [2019 // 44 str. // prijevod: Miloš Đurđević]

Tijekom zadnjih pet desetljeća, američki filmaš Nathaniel Dorsky stvara jedinstvene filmske poeme. Svoj filmski rad počeo je kao pripadnik američkog filmskog undergrounda, djelujući zajedno s Andyjem Warholom, Stanom Brakhageom i Jonasom Mekasom. Njegovi se radovi direktno obraćaju filmskoj srži, elementima i njihovim međuodnosima: svjetlosti, ritmu, pogledu, rezu (…). Autorova privrženost celuloidu i preciznoj izradi filma proizlazi iz uvjerenja da film može i treba biti transcendentalno iskustvo, ono koje “potkopava našu ukorijenjenost u temporalnosti i razotkriva dubine našeg realiteta, koje nam omogućuje potpuniji osjećaj sebstva i svijeta koje nas okružuje”. Sve to Kino posvećenost čini jednom od najvažnijih suvremenih poetika filma.

 

Sekvenca [u suradnji s FMK, Beograd]

 

Luigi Fontanella: Pazolini po Pazoliniju [2023 // 113 str. // prijevod: Saša Moderc]

U jednom od posljednjih intervjua, iz 1969. godine, Giuseppe Cardillo razgovara s Pierom Paolom Pasolinijem, režiserom kultnih filmova kao što su Salo ili 120 dana Sodome i Dekameron, piscem, pjesnikom i jednim od najznačajnijih intelektualaca Italije 20. vijeka. Dok raspravljaju o njegovom odnosu prema marksizmu, značaju upotrebe govornog jezika, doživljaju Amerike i New Yorka, o pristupu snimanju filmova i osjećaju za „prisustvo svetog“, vode nas kroz žarišne točke njegovog stvaralaštva i rasvjetljavaju nam Pasolinijeve unutrašnje sukobe i stavove, kao i njegovu konačnu privrženost poeziji kao „najnepokornijem izrazu umjetnosti“.

Pavle Levi: Cimanje slike [2019 // 205 str. // prijevod: Đorđe Tomić]

Preuzimajući Makavejevljev ludički pristup umjetnosti koju „treba cimnuti“ Levi analizama suvremenih slika kao da budi čitatelja-gledatelja specifičnom vrstom tekstualne i misaone sintonike. Ako pristanemo na pakt koji nam autor nudi, na čitanje akademskog lucidnog sna, ulazimo u prostor u kojemu je moguće sagledati poznato iz dosad nepoznatih ili neočekivanih uglova; teorijskim i interpretativnim cimanjem stripova, filmova i fotografija autor razotkriva svoju strast prema analizi vizualne svijesti i onaj jedva primjetan šav koji spaja svijet spavača sa svijetom budne osobe, odnosno svijet filma sa svijetom „stvarnosti“.

 

Prijatelji [u suradnji s Booksom/Kultutreger]

 

Goran Ferčec & Siniša Ilić: Rad panike [2020 // 100 str.]

Goranov tekst i Sinišini crteži nastali su kao dio istoimene produkcije skupine BADco., a tim radom ovaj važni i utjecajni izvedbeni kolektiv zaokružuje i zaključuje dva desetljeća svog aktivnog djelovanja. Ferčecov i Ilićev Rad panike je knjiga vektorâ — heterogenih silnica i smjernica na površini i ispod površine višestrukih ravni i žanrova — čiji istraživački karakter oblikuje Damir Gamulin Gamba. Izvedbe Rada panike bile su smještene u brisanom prostoru i obustavljenom vremenu Grobničkog polja i nedovršene Sveučilišne bolnice u zagrebačkom Blatu. To su infrastrukturni prostori velikih razmjera, brzina i napona smješteni između prirodnog krajolika i tehnoloških sustava, a Rad panike predstavlja kolektivni umjetnički napor da se upravo unutar jednog takvog tuđeg i očuđenog prostora i vremena isplešu, izgovore, narišu i iskopaju paradoksalni ostaci naše vlastite budućnosti, one koja će ostati zapretena i one koja će eventualno zbiti.

Marko Pogačar: Knjiga praznika [2021 // 64 str.]

Knjiga praznika Marka Pogačara zbirka je vrtoglave, fantazmagorične pjesničke proze u kojoj autor iskušava svjetotvoračke potencijale pjesničkog jezika. Knjiga nas upoznaje s opskurnim svijetom vrištine, njegovim fantastičnim žiteljima i njihovim običajima. Pozornicom defiliraju životinje i utvare: susrećemo ježeve i svrake, Krvavog Kosovela i pijanog kočijaša Chara, visidjedove i poskoke, Noćobdije i Sirotane. Praznici pritom služe kao crvena nit kojom se povezuju fragmenti ovoga košmarnog mozaika, dok su njihova imena i načini proslave žarište ekscentričnosti Pogačarove imaginacije: vriština je svijet u kojem se primjerice slave Morestaj, Dan divljih trešanja, Dan drskih krušaka u DDR-u i pruskim pokrajinama, Četvrtak i Novi dan. Političke implikacije ideje praznika prigušene su, ali sveprisutne; na tipično pogačarovski način postavljeni smo pred dileme: „Može li jezik postati omča?“ i „Eshil ili egzil: to je pitanje“. Ova knjiga gustoćom jezika i slobodom mašte zauzima osobito mjesto u autorovom opusu, ali i u kontekstu naše suvremene poezije, napose pjesme u prozi kao vitalnoga žanra čijim mogućnostima Pogačar znalački barata.

 

Annie Ernaux: Jedna žena [2021 // 82 str. // prijevod: Marko Gregorić]

Jedna žena je rekvijem za majku. U nizu flešbekova Ernaux, na tek nešto više od 45 kartica teksta, skicira život i smrt svoje majke, njene pokušaje da se otme zadatostima i ograničenjima sredine u kojoj je rođena. Osobna pripovijest o majci i o odnosu majke i kćeri u tekstu Jedne žene postaje dio kolektivne povijesti, čineći ovu potresnu knjigu maestralnim hibridom književnosti, sociologije i historiografije.

Annie Ernaux: Događaj [2022 // 100 str. // prijevod: Milena Ostojić]

Događaj je jedan u nizu kratkih autobiografskih romana koji čine opus Annie Ernaux, pisan u njenom standardnom izvještajnom stilu, izravno i bez kićenja, fokusiran na jednu jasno artikuliranu temu iz autoričina života, uvijek s eksplicitnim promišljanjem klasnog identiteta iz kojega je potekla, i s kojim je uvijek ostala u neraskidivoj tenzičnoj ambivalenciji one koja je pobjegla, prebjegla i (za dlaku) izbjegla sudbini. Ernaux znakovito roman započinje u klinici u koju dolazi po rezultate testa na HIV, a osjećaji iščekivanja i neizvjesne sudbine potiču sjećanja na događaj koji je u naslovu knjige, tada već desetljećima udaljen, ali utkan u njezinu sadašnjost kao tiha jeka traume koja ne stari i ne blijedi, samo se raspada u bockave čestice koje je povremeno ubodu u mjesto koje još uvijek bridi kao otvorena rana.

China Miéville: Pad Londona [2021 // 95 str. // prijevod: Miljenka Buljević]

Pad Londona, eksperimentalni esej Chine Miévillea pisan krajem 2011. godine, tematizira divljanje neoliberalnog kapitalizma i njegove posljedice u Londonu: socijalnu nejednakost, položaj mladih, migranata, multikulturalizam itd., a tekst je nadopunjen brojnim autorovim fotografijama.

Inger Christensen: Dolina leptira [2022 // 100 str. // prijevod: Mišo Grundler]

Dolina leptira je sonetni vijenac, istovremeno složene klasične strukture i jednostavnog jezičnog izraza, u kojem kroz metaforu leptira autorica govori o prolaznosti života i ljepoti koju pronalazi u njegovoj krhkosti. Radi se o djelu koje ne samo da se smatra vrhuncem stvaralaštva Inger Christensen i remek-djelom danske i skandinavske književnosti, već međašem svjetske poezije s kraja 20. stoljeća. Dolina leptira je prvo ukoričeno djelo Inger Christensen na hrvatskome jeziku, a objavljujemo ga dvojezično (danski-hrvatski).

Dubravka Ugrešić: Karaoke kultura [2015 // 164 str.]

“Karaoke manje podržavaju demokratsku ideju da svatko može ako hoće, a više demokratsku praksu da svatko hoće kad već može. (…) Tražili smo slobodu, dobili smo slobodu igre, čak smo i igru shvatili kao slobodu kreveljenja.” Slika kulture koju Ugrešić ocrtava u ovom eseju tiče se upravo našeg digitalnog doba, ali svoje pretke ima i u ranijim razdobljima 20. stoljeća i državama poput Jugoslavije ili SSSR-a.

Alain Badiou: Metafizika stvarne sreće [2016 // 120 str. // prijevod: Antonia Banović & Dorotea-Dora Held]

Tekst Metafizike stvarne sreće podijeljen je u četiri poglavlja od kojih su prva tri posvećena portretiranju filozofije kao revolucije u mišljenju i sreće kao njezinog afekta. U posljednjem poglavlju Badiou, ne gubeći iz vida vezu filozofije i sreće, rekapitulira svoj put od Teorije subjekta preko Bitka i događaja do Logika svjetova, te izlaže strukturu Imanentnosti istina, knjige kojom planira zaokružiti svoju filozofiju.

Catherine Malabou: Ontologija nezgode [2016 // 128 str. // prijevod: Marko Gregorić]

Životi najčešće idu svojim tokom kao rijeke. Tjelesne i psihičke preobrazbe samo učvršćuju postojani identitet. No, uslijed teških trauma, a katkad ni zbog čega, rijeka iskoči iz korita, njezin tok se stane račvati i nova ličnost, bez presedana, počne supostojati sa starom, sve dok je naposljetku ne istisne. Nastaje novo biće bez vlastite povijesti. Malabou u Ontologiji nezgode inzistira da takva promjena identiteta nije samo posljedica izvanjskog događaja, koji nastaje čisto slučajno te aficira i mijenja izvorno stabilan identitet. “Normalni” identitet od samog je početka promjenjiv i preobraziv entitet, koji uvijek može iznevjeriti sama sebe ili si reći zbogom. Malabou uz pomoć Spinoze, Deleuzea i Damasija, kao i Prousta, Duras i Thomasa Manna, ukazuje na to da je promjena identiteta razaranjem čovjekova egzistencijalna mogućnost, biološka i ontološka sudbina upisana u njega kao eventualnost.

David Albahari: 21 priča o sreći [2017 // 64 str.]

Davidovi kratki zapisi mogu se čitati kao reakcije na Badiouove filozofske teze, kao varijacije na njihove teme, ali i kao samostalne priče o likovima – studentima i studenticama, spisateljima i spisateljicama, majkama i očevima, momcima i djevojkama, učiteljima i učiteljicama – koji na razne načine pokušavaju otkriti što je uopće sreća, e da bi se mogli baciti na potragu za njom. I u tome ponekad uspijevaju. Uz knjigu dolazi i “mapa” u kojoj se nalaze Badiouove teze o sreći i pogovor Pričaj mi o sreći matematičara, književnika i prijatelja Vladimira Tasića – također uobličen u formi 21 komentara.

Anne Carson: Vježba zvana Albertina [2019 // 48 str. // prijevod: Miroslav Kirin]

Vježba zvana Albertina sadrži pedeset i devet poetskih odlomaka s prilozima koji sažimaju istraživanja Anne Carson o Albertini, glavnom ljubavnom interesu Marcela u Proustovom U traganju za izgubljenim vremenom.

László Krasznahorkai: Uvijek za Homerom [2019 // 112 str. // prijevod: Viktorija Šantić]

Na naš poziv László Krasznahorkai je ujesen 2016. posjetio Dalmaciju (Dubrovnik, Korčulu, Mljet i Split). Uvijek za Homerom, priča koju je Krasznahorkai tim povodom napisao, jest tekst istodobno inspiriran mediteranskim pejsažom i umjetničkim djelima piščevih prijatelja — crtežima berlinskog slikara Maxa Neumanna i glazbom njujorškog bubnjara Elija Keszlera. Obojica umjetnika su pak sa svoje strane odgovorila na Krasznahorkaijevu priču stvarajući nova djela, čime je Uvijek za Homerom postao jedinstveni triptih ili ansambl književnosti, slikarstva i glazbe.

 

Skhole [edicija je dio programskog pravca Dopolavoro projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture]

 

Sana Perić: Monáda [2020 // 221 str.]

Monáda je prvi roman Sane Perić u kojem autorica nudi novo viđenje svakodnevice provlačenjem autobiografskih elemenata kroz filter naivne, ali svježe filozofije u kojoj se, kao što sugerira naslov koji evocira mišljenje Giordana Bruna i Leibniza, kozmičko prepliće sa psihičkim. Promišljajući teme poput tjelesnosti, ženskosti, ljubavi, rada, odnosa i smisla života, autorica o njima piše kombinacijom iritantno sveznajuće pripovjedačice, koja joj omogućuje očuđujući učinak, iz ugla ženskog subjekta koji u prvom licu pruža naivnu interpretaciju conditione feminis, ne bez ludičke naglašenosti vlastite podvojene pozicije. Roman, ujedno i svojevrsni nacrt disertacije o boli, svojim izgledom i opremom spoj je elegancije francuskih klasičnih izdanja i knjiga kojima nanosite bol dok ih otvarate.

Dubravka Ugrešić i Davor Konjikušić: Tu nema ničega! [2020 // 160 str.]

Dubravka Ugrešić u svojemu provokativnom eseju na primjeru toplica — lječilišta — razmatra život u postsocijalističkoj Europi i Hrvatskoj. Nekadašnji topos građanske kulture, kao svojevrsna oznaka bijega u dokonost s onu stranu društvenog života, u novim je povijesnim uvjetima postao najpregnantnija metafora opustošenosti jednog prostora i vremena, od Banije do New Yorka. Esej je popraćen fotografskom serijom Davora Konjikušića koji je je zajedno s književnicom posjetio nekoliko toplica u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini.

Dubravka Ugrešić: Crvena škola [2021 // 167 str. // preveli Miloš Đurđević & Celia Hawkesworth]

Početkom rata u Jugoslaviji 1991. u rukama Dubravke Ugrešić slučajno se našla školska početnica koja je prema godini izdanja lako mogla biti i njezina, i pred književnicom su najednom iskrsla dva svijeta — davnašnji, zaboravljeni svijet početnice koji je obećavao sretnu budućnost, i drugi, zbiljski, sadašnji, koji je tu budućnost brutalno osporavao. Ta epizoda potakla je Dubravku Ugrešić na skupljanje početnica, a rezultirala je nizom tekstova i vizualnih radova koji se predstavljaju na ovoj izložbi i u popratnome katalogu.

 

Steven Shaviro: Diskognicija [2021 // 300 str. // preveo Ante Jerić]

Što je svijest? Što znači osjećati bol ili percipirati crvenu boju? Misle li roboti i računala zaista? Ili biljke i amebe? Ako ikad susretnemo inteligentne izvanzemaljce, hoćemo li ih moći razumjeti? Filozofi i znanstvenici i dalje nisu u stanju odgovoriti na ta i slična pitanja. No možda to može znanstvena fantastika. Američki teoretičar Steven Shaviro u ovoj knjizi piše o znanstveno-fantastičnim romanima i pričama koje propituju ekstremne mogućnosti ljudske i neljudske svijesti i osjetilnosti.

Sylvain Lazarus: Maj ’68, politika, povijest – razgovori [2018 // 60 str. // prijevod: Ozren Pupovac]

Francuski antropolog, sociolog i politički aktivist se u svojoj originalno 2008. objavljenoj knjižici osvrće na dešavanja 1968. i što ona znače za jedno drukčije političko mišljenje i djelovanje, ne više s pozicije države već ljudi.

Goran Sergej Pristaš: Exploded Gaze [2018 // 326 str. // prijevod na engleski: Žarko Cvejić]

Raznovrsna oblicima i bogata stilovima, od osobnih umjetničkih zapisa do znanstvenih uvida, ova knjiga Gorana Sergeja Pristaša “rekapitulirajući dva desetljeća rada u kazalištu i umjetnosti, zabljesne čitatelja kao rijetka poslastica poetike i političke i filozofske misli istovremeno. U virtuoznom stilu, ovaj svezak donosi svježe poglede na gledanje, vrijeme i produkciju kroz koje se maštovite i kritičke sile kazališta iznova izmišljaju preko granica teatra. Kao i Jean-Luc Godard, Mladen Stilinović ili Anne Boyer, Pristaš udahnjuje novi život kompaktnom promišljanju iz same umjetnosti koje može promijeniti naš pogled na svijet ako slijedimo njegove mudre implikacije.”

Didier Eribon: Povratak u Reims [2019 // 248 str. // prijevod: Milena Ostojić / u suradnji sa Sandorf]

Povratak u Reims nezaobilazni je predmet rasprave posljednjih nekoliko godina. Eribon proširuje Bourdieuov pojam autoanalize, pretvarajući ga u novi žanr koji osobnu ispovijest o podrijetlu i odrastanju povezuje sa sociološkom studijom i političkim manifestom. U knjizi se prikaz i analiza ideološke preobrazbe radničke klase izmjenjuje s prikazom sukoba autora i društvenih normi u procesu postajanja subjektom te s političkom artikulacijom sukoba ili preklapanja različitih društvenih identiteta.

 

Explicit music [u suradnji s Muzičkim Biennaleom Zagreb]

 

Ksenija Stevanović & Dalibor Davidović [ur.]: Archipelagos of Sound [2005 // 80 p. // englesko izdanje]

Knjižica je objavljena u sklopu programa 23. Muzičkog Biennala Zagreb i 2005 ISCM World Music Days. Autori priloga su Peter Szendy, Paul D. Miller aka DJ Spooky that Subliminal Kid i Ksenija Stevanović & Dalibor Davidović.

 

Sve se svodi na estetiku i političku ekonomiju [u suradnji s kuda.org]

 

Susan Buck-Morss: Predočavanje kapitala – prikazivanje političke ekonomije [2014 // 69 str. // prijevod: Olja Petronić]

S postankom političke ekonomije kao nauke u 18. stoljeću nastaje i njen predmet – nacionalna ekonomija – kao predmet analize. No kako ekonomski sistem ne može biti predmet neposrednog opažanja, osnova za njegovo razumijevanje bili su vizualni instrumenti reprezentacijskog mapiranja. Prolazeći kroz historijske oblike reprezentacijskog mapiranja ekonomskih procesa Buck-Morss daje kratki pregled razvoja ekonomske nauke od političke ekonomije do neoklasične ekonomije i njihove suštinske povezanosti s režimom vizualne reprezentacije.

 

Pierre Macherey: Produktivni subjekt [2014 // 80 str. // prijevod: Slavica Miletić]

Polazeći od Foucaultovog interesa za segmente Marxova Kapitala o povećanju produktivne moći radne snage kroz njeno potčinjavanje organizaciji proizvodnog procesa, Macherey u Produktivnom subjektu ukazuje kako pojam biomoći koja istovremeno formira i konformira društveni subjekt svoje cjelovito utemeljenje dobiva tek kada se smjesti u okvir disciplinirajućeg i transformirajućeg nadničkog odnosa. Iz susreta tih dvaju analiza pitanje moći, autoriteta i subjekta nepovratno biva izmješteno “s političkog plana na plan ekonomije”, a time i pitanje otpora i političke strategije dobiva novu formu.

 

Herman Melville & Gilles Deleuze: Bartleby [2014 // 80 str. // preveli: Maja Šoljan, Tomislav Medak]

Ovaj svezak donosi Melvilleovu pripovijetku Perovođa Bartleby i Deleuzeovo znamenito čitanje Bartleby ili formula. U formuli “I prefer not to” – “radije ne bih” – koju perovođa Bartleby ponavlja na svaki zahtjev svog poslodavca Gilles Deleuze konstatira suspenziju referencijalnosti jezika i simboličke funkcije oca, zavojevačkog “milosrđa” i “čovjekoljublja”, kao temelja zapadne duha. Melvilleova književnost i američki pragmatizam otvaraju poglavlje novog društva revolucionarnog bratstva temeljenog na univerzalnoj imigraciji i povjerenju, kratko poglavlje koje će ubrzo završiti ponovnom uspostavom nacionalne države.

 

ostala izdanja

 

Catherine Malabou: Izbrisano uživanje [2021 // 98 str. // prevela Suzana Bojović]

Postoji, dakle, biće koje može da ima orgazam, a da ne rađa? Postoji, dakle, uživanje ni radi čega? Dugo vremena bez prikaza u anatomskim knjigama i umjetnosti, klitoris je, kao jedini organ koji ne služi ničemu osim ženskom užitku, vjekovima bio “organ izbrisanog uživanja”. Reklo bi se da je ovaj propust danas ispravljen, budući da se klitorisu ukazuju sve počasti: posvećuju mu se predavanja, knjige, manifesti, umjetnička djela, a klitoralno uživanje je prepoznato u svojoj autonomiji. Ipak, on i dalje ostaje zagonetna i bolna točka ženske seksualnosti.  Između krajnje teškoće i krajnje neodložnosti da ukažemo na ovo goruće mesto – piše Catherine Malabou – došlo je vreme da ovaj organ uživanja, koji još uvek nije postao organ mišljenja, progovori.

Tonči Valentić: Media Construction of Balkanism [2021 // 292 str.]

Knjiga Tončija Valentića izniman je doprinos ne samo lokalnom poimanju tog fenomena locirajući stereotipne obrasce u stalnoj medijskoj upotrebi termina “balkanizam” i “europeizam” u Hrvatskoj od 1995. do 2013. Fokusirana na tri perioda – od 1995. do 1999., od 2000. godine (kada dolazi do promjene političkog smjera i silaska autoritarnog režima s vlasti) do 2007. godine (kada su intenzivirani pregovori o pristupanju Europskoj uniji), do 2013. kada je Hrvatska ušla u EU – knjiga prati, prepoznaje i prokazuje pomak u medijskoj zastupljenosti Balkana kao negativan oblik formiranja identiteta. Iako metodološki smještena u polje sociologije, ova je iznimna knjiga interdisciplinarno istraživanje koje zbog složenosti teme uključuje etnološke, kulturne i historiografske uvide – Balkan i balkanizam žive u vječnom pregovaranju o onome što je moglo/trebalo biti, ali nije; što može/treba biti, ali nije; što bi moglo/trebalo biti, ali neće. U stalnom ponovnom pronalaženju značenja okupljajući i istodobno razdvajajući, diferencirajući i istodobno izjednačavajući cjelovitost i posebnost, homogenost i heterogenost, “nas” i “njih”.

Dubravka Ugrešić: Brnjica za vještice [2021 // 138 str.]

Brnjica za vještice Dubravke Ugrešić žanrovski je neuhvatljiva knjiga. Njezin prvi dio svojevrsna je proširena rođendanska čestitka upućena vlastitoj junakinji Štefici Cvek. Čestitka je istovremeno i osvrt na četrdeset godina zajedničkog života i sudbine jednog književnog lika, jedne knjige i jedne autorice. Drugi dio Brnjice za vještice čini dugi razgovor s teoretičarkom književnosti i feministkinjom Merimom Omeragić, gdje Ugrešić u polemičkom tonu govori o patologijama sadašnjeg trenutka (“regionalnog“, ali i globalnog) i kako je do njih došlo, bez obzira radi li se o umjetnosti, kulturi ili društvu. Općoj, samoubilačkoj kulturi narcizma Ugrešić suprotstavlja kulturu otpora. U književnosti, makako “romantično“ ili „utopijski“ zvučalo, to podrazumijeva povratak u ilegalu.

Nenad Rizvanović: Trg slobode [2022 // 132 str.]

Zagledan u prostore svojega djetinjstva Nenad Rizvanović istodobno goneta vremenske taloge što su se na povlaštenim mjestima naslojili. Osječka topografija, a posebno toponimija, nudi mu raznolike pobude za emotivna prisjećanja i lucidne evokacije, a on ih znalački koristi da uobliči primjerene minijature, lirske proze melankoličnog predznaka i elegičnog tona. Album nadahnutih fotografija pretežno gornjogradskog okružja i pridravskih obala, što ih je sačinio Željko Stojanović, ponudio mu je korelative i komplemente vlastitoga viđenja. Opustjele ulice i oljuštene fasade, s tek pokojim prolaznikom, najčešće samotnikom, uvode nas u grad zaustavljenog trajanja, gotovo metafizičkih svojstava.

Mladen Dolar: Virus [2022 // 51 str. // prijevod Dinko Telećan]

Slovenski filozof Mladen Dolar, koji se redovito ubraja među svjetski najintrigantnije mislioce našeg doba i koji je itekako poznat hrvatskoj publici, o virusu je – za razliku od svih dosad objavljenih tekstova o koroni – odlučio govoriti s kazališne scene, demonstrirajući in actu intimnu povezanost govora o virusu, filozofskog mišljenja i teatarske prakse. Virus tako govori o globalnom fenomenu, koji nam, ukoliko ga pokušavamo pojmiti samo iz jedne strane ili jedne discipline, stalno izmiče i prijeti našim pokušajima da se s njim nosimo. I tek jedna objedinjena praksa – slična Dolarovoj – omogućava da se nosimo s tim ubojitim i izazovnim preostatkom.

Zlatko Paković: Papa Franjo se hrva sa svojim anđelom [2022 // 138 str.]

Drama Papa Franjo se hrva sa svojim anđelom, ili kako je autor Zlatko Paković naziva “mirakul u dvije verzije” kazališnim jezikom i sredstvima govori o suvremenoj Crkvi, na razmeđi dogmatskog klerikalizma i emancipatornog otvaranja Crkve. Za dramatičara Pakovića ambivalentnost o kojoj je riječ utjelovljuje lik Pape Franje, a tzv. spektakularna i asketska verzija drame se razlikuju po epilogu drame, utoliko što svaka od verzija stoji za jednu od dvije opcije pred kojma se današnja Crkva nalazi (dogmatska vs. emancipatorna).

Bojan Bilić & Aleksa Milanović [Ur.]: Postjugoslo/avenski TRANS – životi aktivizmi kulture [2022 // 394 str // prijevod: Irina Vujičić]

Suprotstavljajući se iscrpljenosti izazvanoj snažnim neoliberalnim patrijarhatom koji ponovo pokušava učvrstiti granice između ‘muškaraca’ i ‘žena’, knjiga istražuje do sada nedovoljno poznate priče i politike trans života, aktivizama i kultura širom postjugoslo/avenskog prostora. Napisana od strane interdisciplinarnog kolektiva, knjiga otkriva različitosti rodnih otjelovljenja, prezentacija i reprezentacija, i smješta ih u kontekste rata, rasizma, kapitalizma i transfobije. Šesnaest tekstova u različitim formama – od akademskih, preko autoetnografskih, do manifestnih – oslobađaju znanja koncentrirana u trans životima, suprotstavljaju se strujama brisanja trans iskustva u postsocijalizmu i izvlače iz sjene bogati potencijal za opstanak, razvoj i angažiranje trans osoba u politički izazovnim i složenim vremenima.

 

Étienne Balibar: Nasilje i civilnost. Wellekova predavanja [2011 // 196 str. // prijevod: Tomislav Medak / u suradnji s FMK Beograd]

U knjizi se nalaze izlaganja koja je Étienne Balibar održao 1996. u sklopu Wellek Library Lectures in Critical Theory na Kalifornijskom sveučilištu u Irvineu. Potaknut suvremenim fenomenima okrutnosti – kakva je u ultrasubjektivnim formama identitarnog delirija etničkog čišćenja eksplodirala u jugoslavenskim ratovima ili kakva se u ultraobjektivnim formama proizvodnje suvišnog stanovništva reproducira kroz procese ekonomske globalizacije – Balibar otvara teorijski problem nasilja u politici. Dok je moderna politička misao od Hobbesa do Hegela polazila od preobrazivosti nasilja u političke institucije, fenomenologija ekstremnog nasilja ukazuje da politika nikada ne može konačno dokinuti nasilje ili posve se odreći primjene sile. Iz tog kruga nasilja i protunasilja emancipacijska ili revolucionarna praksa izlaz može potražiti u strategijama civilnosti, a osnovne crte takve jedne politike Balibar će ponuditi kroz čitanja različitih tokova suvremene filozofije.

 

Tomislav Medak & Petar Milat (urednici): Ideja radikalnih medija [2013 // 256 str. // dvojezično hrvatsko-englesko izdanje]

Ideja radikalnih medija je zbornik konferencije održane 07.-08.06. 2013. u MaMi. Konferencija se odvila u kontekstu izložbe Izgledi Arkzina i pridruženih medijskih akcija kojima smo željeli revalorizirati fenomen Arkzina dva desetljeća kasnije. Arkzinov izdavački i aktivistički rad anticipirao je i reflektirao taktičke medijske prakse koje su se početkom 1990-ih kristalizirale u susretu političkog trenutka – obilježenog postsocijalističkom tranzicijom, jugoslavenskim ratovima i alterglobalisitčkim otporom – s tehnološkom pojavom interneta.

 

Tomislav Medak i Marcell Mars (urednici): Javna knjižnica [2015 // 144 str. // dvojezično hrvatsko-englesko izdanje]

“Sve što je čvrsto i postojano pretvara se u dim” – od svojih početaka u 18. stoljeću institucija javne knjižnice razvijala se u graničnom prostoru tog procesa. Nije dopuštala da klasna podjela i čelična logika tržišta diktiraju tko ima pristup znanju i obrazovanju kao sredstvima u promjeni svijeta. Ne čudi stoga da intenzivna komercijalizacija obrazovanja proteklih desetljeća i aktualne mjere štednje ciljaju izbrisati prostor zajedničkog bivanja, spoznavanja i djelovanja, a režim intelektualnog vlasništva iskorijeniti i samu ideju o univerzalnom pristupu znanju za svakog člana društva. Jaz između mogućnosti i društvene zbilje samo se produbio dostupnošću znanja koje je donijelo internetsko doba. Javna knjižnica zbrinjava i nosi kolektivno sjećanje svih izazova i borbi s umjetno stvaranim oskudicama, zabranjenim znanjem i ekskluzivnim teritorijima. U aktivaciji memorija javne knjižnice nalazi se ključ opstanka same javne knjižnice, ali i puno važnije: borbe za zajedničko upravljanje zajedničkim resursima. Publikacija “Javna knjižnica” objavljena je povodom istoimene izložbe u održane u Galeriji Nova 27.05 – 13.06.2015.

 

Nathan Brown i Petar Milat (urednici): Poiesis [2017 // 270 str. // englesko izdanje]

angela rawlings: si tu [2017 // 88 str.]

Eseji u zborniku Poiesis su, uz neke nadopune, predstavljeni na trodnevnom istoimenom simpoziju u Zagrebu 2015. godine. U sklopu programa izvedena je koreografija Varijacije o osjetnome Marjane Krajač, na koju je pak poetski reagirala angela rawlings svojim tekstom si tu – kojeg objavljujemo zajedno s zbornikom.
Uključeni autori su Thomas Schestag, Branka Arsić, David Wills, Jed Rasula, Marie Gil, Alexi Kukuljevic, Amanda Holmes, Goran Sergej Pristaš, Julie Beth Napolin, Aaron Schuster, Dee Morris & Stephen Voyce i Nathan Brown.

 

Catherine Malabou: Preobražaji inteligencije. Šta da radimo s njihovim plavim mozgom? [2018 // 148 str. // prijevod: Suzana Bojović, Srđa Janković / u suradnji s FMK Beograd]

Malabou u novoj knjizi, proizašloj iz Wellekovih predavanja 2015. godine, preispituje i revidira neke od temeljnih pretpostavki svog ranijeg rada posvećenog plastičnosti mozga. U toj samokritici novi avatar plastičnosti postaje inteligencija. Autorica konceptualizira inteligenciju kao posrednika između područja transcendentalnog i empirijskog te pomoću nje ocrtava novu topologiju mišljenja, slobode i otpora.

 

Geoffroy de Lagasnerie: Misliti u lošem svijetu [2018 // 76 str. // prijevod: Zlatko Wurzberg / u suradnji s udrugom Bijeli val/Subversive Festival]

Što znači pisati u društvu koje je obilježeno nasiljem, dominacijom, izrabljivanjem? Kako zamisliti neku misaonu praksu koja ne bi pridonosila obnavljanju postojećeg stanja, nego bi, naprotiv, bila opozicijska? Koji smisao imaju umjetnost, kultura i znanje – a osobito, pod kojim uvjetima oni imaju smisao i vrijednost? Budući da živimo u lošem svijetu, svaki autor sebi nužno mora postaviti pitanje kako mu pružiti otpor i ne pristajati uz sustave vlasti.

 

u pripremi

Barbara Cassin: Nostalgija [u suradnji s Booksa/Kulturtreger]

China Miéville: London’s Overthrow [u suradnji sa Booksa/Kulturtreger]

Franco Moretti i suradnici: Obrasci i interpretacija — pamfleti Stanford Literary Laba

Quentin Meillassoux: Metafizika i fikcija svjetova van znanosti [u suradnji s časopisom Ubiq]

Georges Didi-Huberman: Izaći iz tame

Georges Didi-Huberman: Poput krijesnica [u suradnji sa FMK Beograd]

Giovanna Franca Dalla Costa: Rad ljubavi

Dubravka Ugrešić & Davor Konjikušić: Tu nema ničega [premijerno izdanje]

Anne Boyer: zbirka Garments against Women i zbirka eseja A Handbook of Disappointed Fate

Sana Perić: Zbirka filozofskih fikcija s bloga rusulica.com [premijerno izdanje]

Peter Szendy: Estetički supermarket [u suradnji sa FMK Beograd]

Boris Buden & Želimir Žilnik: Uvod u prošlost [englesko izdanje]

Branimir Stojanović: Sentimentalno vaspitanje [premijerno izdanje]

Giorgio Agamben, Alain Badiou, Daniel Bensaïd i dr.: Demokracija – u kakvom stanju?

Walter Benjamin & Werner Hamacher: Kapitalismus als Religion